Nakon svakog pregleda stanja ljudskih prava, pravi se završni izvještaj sa navođenjem preporuka za pojedinu državu koje država sprovodi do sledećeg ciklusa kada izvještava o implementaciji preporuka u praksi i dobija ocjenu o stanju ljudskih prava od strane drugih država. Preporuke u oblasti ludskih prava koje država implementira nisu obavezujuće, al njihvo neipsunjavanje može značajno narušiti ugled države u međunarodnoj zajednici.
U okviru projekta “Osnaživanje kapaciteta organizacija civilnog društva za učešće u UPR procesu”, koji implementiraju Centar za demokratiju i ljudska prava (CEDEM) i Građanska Alijansa (GA) a u saradnji sa Centrom za prava djeteta Crne Gore, Savezom udruženja paraplegičara Crne Gore, i MogUL-om iz Ulcinja, pripremljen je alternativni Izvještaj o implemetaciji preporuka prikupljenih tokom Drugog UPR ciklusa u Crnoj Gori. Projekat je podržan od strane Balkan Trust for Democracy. Mišljenje je crnogorskih nevladinih organizacija (UPR Koalicije) da, uprkos izvjesnom napretku u pogledu promocije i zaštite ljudskih prava u gotovo svim oblastima, napori koje ulažu nadležne državne institucije nisu dovoljni kako bi mogli govoriti o zaštiti ljudskih prava na odgovorajućem nivou.
U Vladinom Srednjeročnom izvještaju o implementaciji preporuka, navodi se da je Crna Gora ukupno dobila 124 preporuke, koje su bile predmet razmatranja Vlade Crne Gore. Od tog broja, Crna Gora je prihvatila 120 preporuka. Do sada je u cjelosti implementirano 16 preporuka; implementacija 99 preporuka je u toku; dok implementacija 6 preporuka nije započeta. Implementacija preporuka u najvećem broju podrazumijeva kontinuirane procese unaprjeđenja ljudskih prava.
U oblasti pravosuđa, novim zakonskim propisima usvojenim u februaru 2015. godine, uvedene su novine u pogledu uspostavljanja jedinstvenog sistema izbora sudija i tužilaca na nivou Crne Gore kao i sistem profesionalnog ocjenjivanja rada i napredovanja sudija i tužilaca. Ipak, ovi zakonski propisi su nedorečeni u pogledu utvrđivanja mjerila za ocjenjivanje rada i napredovanja sudija i tužilaca kao i same primjene sistema profesionalnog ocjenjivanja kandidata prilikom zapošljavanja. Zbog ovih nedostataka, i dalje ne možemo govoriti o obezbjeđivanju neophodnih garancija nezavisnosti pravosuđa, posebno u dijelu elimisanja političkog uticaja na izbor sudija i tužilaca. Kasni se sa donošenjem podzakonskih akata kojima se bliže uređuje postupak ocjenjivanja i indikatori za ocjenjivanje, kriterijumi za ocjenu sudija i državnih tužilaca, kao i kriterijumi i indikatori za ocjenjivanje predsjednika sudova i rukovodilaca državnih tužilaštava. Kasni se sa usvajanjem Zakona o edukaciji u pravosuđu kojim je planirana promjena statusa Centra za edukaciju nosilaca pravosudnih funkcija u samostalnu instituciju koja će, između ostalog, sprovoditi obuke sudija i državnih tužilaca o sistemu profesionalnog ocjenjivanja . Potrebno je unaprijediti transparentnost rada Sudskog i Tužilačkog savjeta, nastaviti sa informatizacijom pravosuđa i učiniti sve presude javnim.
U oblasti borbe protiv korupcije, broj sprovedenih finansijskih istraga je i dalje ograničen, te je stoga neophodno osnažiti kapacitete i uspostaviti zajedničke baze podataka radi efikasnijeg otkrivanja počinilaca koruptivnih djela. Antikorupcijski zakoni se ne sprovode adekvatno, još uvijek ne postoji politička volja za odlučniju borbu protiv korupcije u pravosuđu, naročito na visokom nivou. Mora se nastaviti sa jačanjem kapaciteta sudija i državnih tužilaca, dok instrumentalizovanje zaposlenih u sudovima i tužilaštvima zarad ostvarivanja političkih interesa mora da bude iskorijenjeno. Izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika uvedeno je “Ometanje pravde” kao novo krivično djelo za koje još uvijek ne postoji politička volja da bude inkriminisano u praksi. Fokus će početkom naredne godine biti stavljen na uspostavljanje Agencije za antikoruciju kao centralizovanog organa nadležnog, između ostalog, za slučajeve prijavljivanja koruptivnih djela i zaštite “zvizdača”. U većini opstina je usvojen Lokalni akcioni plan za borbu protiv korupcije, ali se oni slabo sprovode u praksi.
Ojačani su kapaciteti Zaštitnika ljudskih prava, imenovani su zamjenik Zaštitnika za prevenciju torutre i zamjenik Zaštitnika za borbu protiv diskriminacije. Sa druge strane, treba nastaviti sa popunjavanjem svih radnih mjesta koja su predviđena sistematizacijom I neophodno je obezbijediti proctor za NPM.
U oblasti zaštite osoba sa invaliditetom, postoje pomaci u smisli podizanja javne svijesti i usvajanja zakonskih propisa u cilju poboljšanja njihovog položaja, ali je njihova implementacija na niskom nivou što doprinosi daljoj isklučenosti i diskriminaciji lica sa invaliditetom. Crna Gora je i dalje nepristupačna za lica sa invaliditetom kako u pogledu fizičkog pristupa objektima, tako i u pogledu pristupačnosti javnom prevozu jer još uvijek ne postoji pristupačan autobuski i šatl prevoz. Potrebno je raditi na otklanjanju arhitektonskih barijera, obezbjeđivanju pristupačnosti informaciono komunikacionih tehnologija i usluga, uspostavljanju službi za podršku neophodnih za obavljanje svakodnevnih aktivnosti. Jedino će se na taj način stvoriti uslovi za inkluziju lica sa invaliditetom, njihovo kvalitetno obrazovanje, zapošljavanje i uključivanje u politički i javni život Crne Gore. Država mora da ulaže napore I zapošljava osobe sa invaliditeom kako bi dala primjer poslodavcima. Od 2009 pa do kraja 2014 godine, država je na račun Fonda u koji se uplaćuju sredstva na račun osoba sa invaliditietom, nenamjenski potrošila oko 34.000.000,00 eura. Iz toga razloga je potrebno osnovati Fond kao posebno pravno lice na čiji račun bi se uplaćivala sredstva. Dalji napori su neophodni kako bi lica sa invaliditetom školovala pod jednakim uslovima i omogućio pristup obrazovnim ustanovama.
U oblasti suočavanja sa prošlošću i dalje se nastavlja formalan pristup, bez pokretanja postupaka utvrđivanja nalogodavne, komandne i huškačke odgovornosti. Crna Gora bi trebalo da se suočava sa prošlošću, posebno iz dva razloga, jer su se zločini dogodili na njenoj teritoriji i od strane njenih građana kako bi doprinijela izgradnji iskrenog i trajnog pomirenja u zemlji i regionu. Ratni zločini koji su se desili na terotoriji CG ne obrađuju se kroz obrazovne planove i programe. Istraživanja NVO “Inicijativa mladih za ljudska prava” su pokazala su da 50% studenata prava na završnoj godini nikada nije čulo ni za jedan ratni zločin koji se dogodio na prostoru Crne Gore. Neophodno je da država sprovode djelotvorne istrage, te da pravosnažno osuđujuće presude postanu dio obrazovnih planova i programa, posebno na pravnim studijama. Žrtve treba da dobiju adekvatan pristup pravdi i obeštećenju.
U oblasti manjinskih prava i njihove zaštite nije ostvaren napredak. U Parlamentu nijesu usvojene izmjene Zakona o manjinskim pravima i slobodama koje bi zaustavile konflikt interesa u Fondu za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava i koje bi dovele do transparentnih procedura i onemogućavanja daljih zloupotreba u radu Fonda. Upravni sud je poništio obije odluke Fonda za 2014. godinu, što je treća presuda kojom se poništavaju odluke ove institucije.
Danijela Vujošević, program koordinator, CEDEM
Milan Radović, koordinator programa, ljudskih prava, Građanska alijansa
Dejan Bašanović, generalni sekretar, Udruženje paraplegičara Podgorica
