Danas, 29. septembra, obilježavamo godišnjicu smrti crnogorskog admirala Vladimira Barovića, koji je, nakon što je odbio naredbu da napadne primorske gradove Hrvatske, izvršio samoubistvo, na taj način izrazivši snažno suprotstavljanje planiranog napada na Dubrovnik od strane JNA. Njegova hrabrost i čvrsta riješenost pri svojim stavovima humanosti i čovječnosti, ostali su kao svjedočanstvo jednog vremena koji nas podsjeća na važnost istinskih ljudskih vrijednosti, čak i u najtežim vremenima.
U nemirnim danima 1991. godine, admiral Barović se suočio s moralno teškom odlukom. Preuzimajući dužnost pomoćnika komandanta Petog vojno-pomorskog sektora u Puli Jugoslovenske ratne mornarice (JRM) znao je da će morati da donese odluke koje će imati teške posljedice po „bratsko hrvatsko stanovništvo“ što je za njega bilo „djelo suprotno crnogorskoj časti“. Nemoćan da se suprotstavi i utiče na agresiju Jugoslovenske narodne armije (JNA) na Hrvatsku, i odbijajući naredbe vrha da mornarica bombarduje primorske gradove po Hrvatskoj, izabrao je časni put i izvršio samoubistvo 29. septembra 1991. godine na ostrvu Vis, istog dana nakon preuzimanja dužnosti pomoćnika komandanta JRM. Danas pamtimo Vladimira Barovića ne samo kao vojnog lidera, već kao čovjeka koji je slijedio svoje moralne principe.
Na inicijativu Građanske alijanse, tadašnji predsjednik Crne Gore Filip Vujanović ga je 2016. godine odlikovao posthumno ordenom časti. Iako je svojim životom branio crnogorsku čast, Admiral Barović nije dobio spomen obilježje u Crnoj Gori, niti se o njegovom činu dovoljno zna i govori. Sahranjen je u Herceg Novom. Prije nekoliko godina Slovenci su izrazili želju da Barovića uvrste u njihove generale i admirale,dok su Ministarstvo vanjskih i evropskih poslova, Ministarstvo odbrane Hrvatske i grad Vis u znak sjećanja i poštovanja otkrili spomen-ploču Vladimiru Baroviću.
Ovom prilikom upućujemo inicijativu nadležnim institucijama u Crnoj Gori da se u čast, spomen i sjećanje na admirala Vladimira Barovića, jedna od ulica glavnog grada nazove po njemu.
Napominjemo da ni nakon preko 30 godina odgovorni za ratni zločin napa-da na Dubrovnik još uvijek nijesu procesuirani, kao ni odgovorni za propuste i loše istrage i sudske postupke za slučajeve ratnih zločina koji su se desili u Crnoj Gori. Navedena procesuiranja su nam neophodna, kao jedan od najvažnijih koraka ka suočavanju sa prošlošću i oslobađanju od tereta prošlosti.
