Iako prepoznat kao jedan od strateških spoljnopolitičkih ciljeva Vlade Crne Gore, činjenica da smo članica NATO saveza ne dozvoljava nam mogućnost ni najmanjeg stepena usporavanja sprovođenja suštinskih reformi koje u Crnoj Gori treba da se dese. Nakon zatvaranja spoljnopolitičkog poglavlja pod nazivom „NATO integracije”, obaveza Crne Gore je da se intenzivnije i snažnije posveti suštinskim reformama koje se ogledaju u kvalitetnom sprovođenu procesa integracija u EU. To podrazumijeva temeljnu realizaciju pregovaračkog procesa i konačno zatvaranje svih pregovaračkih poglavlja. Iako članica NATO-a, moramo priznati da Crna Gora nije izgradila svoje demokratske kapacitete, da je Crna Gora još uvijek u procesu konsolidacije demokratskih institucija – što znači da i danas imamo nedovoljno jake, nestabilne institucije zavisne od političkog uticaja i uticaja moćnih pojedinaca. Takođe, želimo da podsjetimo da iako proces NATO integracija podrazumijeva određeni stepen reformi, odluka o prijemu je par-excellence politička odluka. U svakom slučaju, iskustvo država koje su prošle procese i NATO i evropskih integracija nas uči da sami čin dobijanja članstva ne smije biti cilj sam po sebi. Ovaj čin ne smije da znači obustavljanje procesa reformi, niti satisfakcija koja će omogućiti Vladi imidž za umanjenje reformskog zamajca. Iako članstvo u EU i NATO jesu dva prioritetna spoljnopolitička cilja koja su sastavni dio svih strateških dokumenata, ostvarenje jednog može da stvori euforiju koja kod jednog dijela donosilaca odluka dovodi do uljuljkanosti, pa umjesto da se iskoristi energija, postoji opasnost da se uspore reforme.
Kako je proces evropskih integracija ključni proces koji u praksi podrazumijeva proces reformi crnogorskog društva i dostizanja evropskih standarda, važno je obratiti pažnju i na kvantitet ali prije svega kvalitet procesa odnosno način na koji se on realizuje. Imajući u vidu gore pomenuto ovom prilikom želimo ukazati na ključne probleme koji i dalje ostaju izazov reformskih procesa koji su pred nama kao i načina na koji se oni vode, a koje Građanska alijansa prepoznaje u svom radu.
Proces EI u Crnoj Gori i iskustva zemalja članica
Prema iskustvu zemalja, koje su u poslednjih 10 godina postale članice EU, pristupni pregovori trajali su između tri i šest godina. Tako su Slovačka, Malta, Letonija i Litvanija proces pregovora završili za nepune tri godine. Za Bugarsku i Rumuniju taj proces je trajao skoro pet godina. Hrvatska je kompletan proces okončala za pet godina idevet mjeseci uz probleme saradnje sa Haškim tribunalom, granične probleme sa Slovenijom kao i unutrašnje krize. U poređenju sa Hrvatskom, Crna Gora za petogodišnji period pregovora nije ni na polovini puta. Do sada (osim dva privremeno zatvorena) Crna Gora nije zatvorila nijedno poglavlje. Očigledno je da naša država zaostaje u dinamici ispunjavanja mjerila za zatvaranje poglavlja jer u konkretnim oblastima nijesmo dostigli ispunjenost EU standarda.
Crna Gora je do sada otvorila 26 pregovaračkih poglavlja, ili dvije trećine. Od tog broja dva poglavlja su privremeno zatvorena, dok se poglavlja 23 i 24 (koja se tiču vladavine prava) sa čak 83 tranziciona mjerila (mjerila za otvaranje) prate po dubini. Sve veći izazov za našu državu, a što se rijetko može čuti sa zvaničnih crnogorskih adresa, postaje zatvaranje pregovaračkih poglavlja. Za 22 otvorena, izuzimajući poglavlja 23 i 24, potrebno je ispuniti čak 56 mjerila za zatvaranje, što svakako jeste najveća poteškoća za državu u narednom periodu procesa pridruživanja.
Jedan od karakterističnih izazova koji se nalazi pred našom državom je tzv. klauzula o balansu. Njeno aktiviranje značilo bi suspenziju pregovora u bilo kom trenutku -blokiranje otvaranja novih pregovaračkih poglavlja ukoliko ne bude efikasnih rezultata u poglavljima vladavine prava, dakle borbe protiv korupcije i jačanje efikasnosti i nezavisnosti pravosuđa.
Posebno je važno ukazati na činjenicu da Crna Gora nije pripremila tzv. finansijski račun pristupanja, koji je neophodan kako bi se njime vodili do okončanja procesa pregovora. Nekoliko poglavlja će biti od izuzetne važnosti i ogroman izazov u periodu koji slijedi. To su zaštita životne sredine zbog dugoročnih investicija koje su neophodne a za koje Crnoj Gori nedostaje sredstava, politika konkurencije zbog državne pomoći ali i zbog ispunjavanja mjerila i za otvaranje i zatvaranje poglavlja, zatim poglavlja koja se tiču poljoprivrede, ruralnog razvoja i bezbjednosti hrane. Posebno pitanje, na koje iz EU često ukazuju kao na slabu kariku u procesu pregovora i pristupanja, jeste pitanje administrativnih kapaciteta (reorganizacija javne uprave i broja zaposlenih kao i upravljanje javnim finansijama).
Crna Gora zasigurno još uvijek nije spremna za članstvo jer prema Izvještaju EK o napretku iz novembra 2016. godine ispunjenost standarda članstva na skali od 1 do 5 dostigla je svega 2,82.
Jasno je da je u ovoj fazi neophodna snažna politička posvećenost za proces integracija, kako bi se proizveli konkretni i trajni rezultati. Čini se da ta posvećenost u poslednjem periodu jenjava te da je osjetan blagi zamor od ukupnog procesa pregovaranja. Ukupni tempo pregovora, kako je to više puta naglašeno ali i predviđeno pregovaračkim okvirom, zavisiće od napretka u poglavljima 23 i 24.
Vladavina prava
Iako je Specijalno tuzilastvo pokrenulo brojne istrage i zaključilo sporazume o priznanju krivice za korupciju izostaje značajan elemenat, a to je pokretanje finansijskih istraga koje će rezultirati oduzimanjem finansijske moći svakome ko je na nelegalan način stekao imovinu. Ovo je ključni faktor koji će uticati na adekvatnu implementaciju sporazuma i satisfakciju javnosti pa se u narednom periodu moraju povećati kapaciteti za sprovođenje financijskih istraga. Obrađivanje problema zastarijevanja krivičnih prijava ukazalo je na to da najveći broj prijava po nepoznatim izvršiocima zastari, odnosno da tužioci ovakve prijave ne obrađuju na adekvatan način. Neophodno je da Vrhovno državno tužilaštvo hitno uradi analizu razloga ovakvog stanja i da se utvrdi eventualna odgovornost tužilaca.
Agencija za sprječavanje korupcije mora unaprijediti rad kada su zviždači u pitanju. U prethodnom periodu imali smo nekoliko slučajeva u kojima Agencija za sprječavanje korupcije nije dodijelila status zviždača osobi koja je direktno dostavila dokaze o zloupotrebi državnih resursa u privatne svrhe a u sudskom postupku sud potvrdio ove navode i osudio lice koje je vršilo ove zloupotrebe. Na ovaj način Agencija je postavila ozbiljne razloge za sumnju da se postavila u zaštitu interesa političkih grupacija i poslala lošu poruku građanima obeshrabrujući ih kada je u pitanju prijavljivanje ovakvih i sličnih slučajeva.
Kao jedna od prvih organizacija koja je aktivno evidentirala i ukazivala na zloupotrebe službenih vozila u privatne svrhe podnošenjem konkretnih prijava sa adekvatnim dokaznim materijalom, želimo da ukažemo na zabrinjavajući stepen zloupotrebe službenih vozila i izuzetno negativne trendove kada je u pitanju zloupotreba javnih resursa u ovoj oblasti. Nakon trenda smanjenja koji se desio prije nekoliko godina, danas GA svakodnevno dobija prijave službenih vozila koja se nalaze van radnog vremena ispred vrtića, šoping molova, po raznim turističkim lokacijama van opština u kojima je vozilo zaduženo. Sajt za prijavljivanje zloupotreba službenih vozila je odavno obesmišljen.
Od početka primjene Zakona o javnim izvršiteljima jedan predsjednik komore javnih izvršitelja je trajno izgubio pravo da bude javni izvršitelj a drugi bivši predsjednik je u pritvoru sa takođe velikim izgledima da i on izgubi ovo ovlašćenje. Ministarstvo je od 2014. godine pokrenulo čak 15. predloga za pokretanje disciplinskog postupka što ukazuje da izvršitelji moraju biti mnogo češće i bolje kontrolisani u svom radu. U skladu sa tim, postoji potreba da se javnim izvršiteljima u narednom perodu dodijeli status javnih funcionera da bi imali obavezu prijavljivanja svoje imovine čime bi se dodatno kontrolisao njihov rad. Takođe građani moraju biti bolje informisani o svojim pravima kao i mogućnosti pritužbe na rad notara. Ministarstvo pravde u narednom periodu mora sa posebnom pažnjom da prati rad javnih izvršitelja i da do kraja definiše obim svoje kontrole.
Ustavni sud Crne Gore je svojim poslednjim odlukama pokazao da nije zaštitnik ustavno-pravnog poretka i ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom i potvrđenim i objavljenim međunarodnim ugovorima. Sa pravom se postavlja pitanje kredibiliteta i snage Ustavnog suda nakon istupanja u javnost sudije ovog suda gdina Miodraga Iličkovića koji je saopštio da su „sudije kod Zakona o dopuni zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti glasale za odluku na sjednici a obrazloženje je naknadno urađeno i poslato Službenom listu, a da Sud nije ponovo odlučivao o tome. Podsjećamo da je zbog neažurnosti u radu Ustavnog suda, Vlada Crne Gore to „iskoristila” pa je taksama na SIM kartice, gorivo i upotrebu radio prijemnika uzela prilična sredstva koja građanima niko nije vratio jer odluke Ustavnog suda nisu retroaktivne. U svim ovakvim situacijama Ustavni sud nije iskoristio mogućnost da samonicijativno ispita zakonitost ovakvih odluka . Ovakvo postupanje Ustavnog suda ne priliči zemlji kandidatu za EU i sudije moraju da shvate da su oni zadnja linija zaštite građana prije obraćanja sudu u Strazburu koji će ovakvim postupanjima samo dodatno nanijeti štetu Crnoj Gori.
Novim Izmjenama i dopunama Zakona o slobodnom pristupu informacijama omogućava se da Ustavom zagarantovano pravo pristupa informacijama proizvoljno može ograničiti bilo koji državni organ i to u bilo kojoj oblasti, a ne samo u onima koje su propisane Ustavom kao moguća ograničenja. Podsjećamo da Ustav u članu 51. garantuje da svako ima pravo pristupa informacijama u posjedu državnih organa i organizacija koje vrše javna ovlašćenja i da se to pravo može ograničiti samo ako je to u interesu zaštite života, javnog zdravlja, morala i privatnosti, vođenja krivičnog postupka, bezbjednosti i odbrane Crne Gore, spoljne, monetarne i ekonomske politike. Ovim izmjenama bilo koji organ vlasti može proizvoljno određenu informaciju proglasiti tajnom i na taj način spriječiti i ograničiti pristup informaciji. Zbog ovoga Ustavni sud mora u hitnom postupku ispitati da li su ove izmjene i dopune u skladu sa Ustavom.
Novim izmjenama i dopunama Zakona o okupljanjima koja Vlada CG želi da usvoji teži se da se ograniči pravo građanima da svoje Ustavno pravo realizuje na mjestima kao što su saobraćajnice. Ovo je jako važno pitanje osnovnih prava i sloboda građana i upućujemo apel da se u ovom trenutku ne vrše izmjene postojećeg zakonskog rješenja koje je usklađeno sa EU direktivama. Ovo posebno ističemo jer nije urađena analiza postojećeg stanja i koje negativne efekte proizvodi ovo zakonsko rješenje a koja bi opravdala pokretanje ovakvih izmjena.
Ljudska i manjinska prava
Iako je ostvaren napredak u pogledu usvajanja novog zakonodavnog okvira, ne samo što još uvijek nijesu donesene izmjene i dopune cjelokupnog zakonodavnog okvira, kojima bi se obezbijedila koherentna politika sankcionisanja povreda ljudskih prava, već najavljene izmjene propisa idu na štetu ljudskih prava, dok je primjena postojećeg zakonodavnog okvira i dalje nezadovoljavajuća.
Institucije za ljudska prava, uključujući instituciju Zaštitnika ljudskih prava i sloboda i Ministarstvo za ljudska i manjinska prava, treba i dalje da jačaju kako administrativne tako i finansijske kapacitete. S druge strane važno je obratiti pažnju na trošenje aktuelnog novca i u tom pravcu potrebno je unaprijediti nadzor trošenja sredstava za manjine i vjerske zajednice.
Kada je u pitanju implementacija postojećeg zakonodavnog okvira, najveći problem i dalje predstavlja nekažnjivost.
Ohrabruju najave tužilaštva da se razmatraju slučajevi ratnih zločina, ali te aktivnosti moraju biti konkretnije i javnost mora biti upoznata sa tim na valjan način. Podsjećamo da je u četiri slučaja (Bukovica, Deportacije, Kaluđerski laz i Morinj) donijeta samo jedna pravosnažno osuđujuća presuda, dok su u tri slučaja svi optuženi pravosnažno oslobođeni. Ove postupke najsnažnije je okarakterisala činjenica da su pokretani postupci samo prema najnižem rangu u lancu odgovornosti, da su istrage kasnile, da su učinjene brojne greške i da nijesu saslušavani svi predlagani svjedoci. Još uvijek nijesu podizane optužnice za komandnu odgovornost, saučesništvo, pomaganje i podstrekavanje.
Takođe, zabrinjava i visok nivo nekažnjivosti po pitanju torture u zatvoru i od strane policijskih službenika. Posebno napominjemo torturu u ZIKS-u od januara 2015. godine kada je došlo do sukoba između osuđenika i službenika ZIKS-a i zlostavljanje građana tokom protesta dijela opozicije s kraja 2015. godine. Prepoznata je snažna potreba da sudovi i tužilaštva unaprijede rad u ovoj oblasti i da zakone sprovode u skladu sa evropskim standardima i praksom Evropskog suda za ljudska prava u pravcu ostvarivanja mogućnosti efikasnog, nezavisnog i djelotvornog istraživanja, krivičnog gonjenja i adekvatnog kažnjavanja svih kršilaca ljudskih prava.
Borba protiv diskriminacije nije adekvatna i treba da se ojača. Pred sudom je veoma mali broj slučajeva i još uvijek nije uspostavljena adekvatna njihova evidencija. Posebno su ugrožene ranjive grupe kao što su Romi, osobe sa invaliditetom, pripadnici LGBT zajednice, nezaposleni, žene i neophodno je da se unaprijede mjere koje osiguravaju bolji položaj pripadnika ovih grupa u društvu kao i da se kroz veće kazne za diskriminaciju i povrede ljudskih prava obezbijedi njihova pravna sigurnost.
Informatičko društvo i mediji
Kada je u pitanju oblast informatičkog društva i medija i Evropska Unija nalazi da je Crna Gora umjereno spremna. Upozoravaju da je nezavisnost Agencije za elektronske komunikacije i poštansku djelatnost (EKIP) i Agencije za elektronske medije i dalje narušena, te da treba obezbijediti nezavisnost javnog radio-difuznog servisa putem adekvatnih finansijskih sredstava. Ovoj ocjeni treba dodati da se u crnogorskom novinarstvu ne poštuju standardi i Kodeks novinara Crne Gore, kao i da ne postoji adekvatna zaštita novinari od napada.
Imajući u vidu ukupnu medijsku scenu, već godinama unazad prepoznata je potreba pristupanju izmjenama i dopunama Zakona o medijima, koji je stupio na snagu sada već davne 2002. godine, te snažno djelovati u zaustavljanju tabloidizacije medija. Ono što je zabrinjavajuće je da i dalje ne postoji jedinstveno samoregulatorno tijelo koje okuplja sve medije u Crnoj Gori, čije bi se odluke i preporuke poštovale i bile obavezujuće. Brojni nerasvijetljeni napadi na novinare, imovinu medija, kao i težak ekonomski položaj samo su neki od razloga zbog kojih treba raditi punom parom na dostizanju regionalnih i evropskih standarda.
Ovo je samo taksativan pregled problema iz domena rada GA, na kojima se mora, uz ključno ekonomsko jačanje i profesionalizaciju uprave, intenzivno i posvećeno raditi kako bi procesi integracija imali smisla a Crna Gora kao zrelo društvo postala dio zejadnice evropskih naroda.
S poštovanjem,
GA tim
