Danas je nastavljeno suđenje za krivično djelo iznuđivanje iskaza praćeno teškim nasiljem u policiji od oštećenog Marka Boljevića pred Osnovnim sudom u Podgorici, na kojem su saslušani svjedoci Srđan Korać, šef Kriminalističke policije i Miroslav Turković, koji je u tom periodu bio zamjenik rukovodioca u Osnovnom državnom tužilaštvu. Treći pozvani svjedok – Srđan Milikić nije prisustvovao suđenju zato što ne postoji dokaz da mu je uredno dostavljen poziv, pa je sud odlučio da će ga ponovo pozvati u svojstvu svjedoka na naredno zakazano ročište.
Na početku suđenja saslušan je svjedok Miroslav Turković. Odgovarajući na pitanja suda, rekao je da ga je u popodnevnim časovima neko od policijskih službenika obavijestio da postoji lice koje ima određena saznanja o tome ko je izvršilac krivičnih djela aktiviranje eksplozivnih naprava u blizini kuće Duška Golubovića i lokala Grand. Naveo je da se ne može sjetiti koliko je tačno sati bilo. Po sjećanju, misli da je to bilo van radnog vremena i da se nalazio na parkingu. Nakon poziva zaposlenog iz Uprave poliicije, Turković je pozvao tužiteljku Ivanu Vuksanović, rekavši sve ono što su mu zaposleni iz policije rekli. Kako navodi, tokom razgovora sa tužiteljkom Vuksanović, palo mu je na pamet da bi Boljević odmah mogao biti saslušan. Naveo je da ga je tužiteljka Vuksanović obavijestila da je te iste noći ili narednog dana saslušala Marka Boljevića.
Odgovarajući na posebna pitanja, svjedok Turković iznio je da nije pitao policijske službenike koliko se dugo već Boljević nalazi u pritvoru. Takođe je istakao da dežurnoj tužiteljki Vuksanović nije dao instrukcije šta treba da pita Boljevića, a na pitanje da li je uobičajeno da se saslušavanje obavlja u kasnim večernjim satima, Turković je rekao da to nije ništa neuobičajeno, da je to bio period korone, kada su tužioci naizmjenično dolazili. Uz to, i sudija može da potvrdi da se veliki broj saslušanja obavlja i u mnogo kasnijim večernjim satima u odnosu na vrijeme kada je Boljević saslušan. Naveo je da Boljević objektivno nije mogao biti ranije saslušan iz razloga što je postupajućoj tužiteljki trebalo vremena da se upozna sa predmetom i da se sve organizuje za saslušanje.
Da formalno nije tražio izjašnjenje od tužiteljke Vuksanović i da je moguće da su o tome neformalno razgovarali na nekom od kolegijuma, naveo je Turković. Istakao je da, po tome koliko poznaje Vuksanović kao profesionalca i osobu, da joj se Boljević požalio ili da je vidjela bilu kakvu povredu, ona bi to konstatovala, nakon čega bi formirala predmet.
Zatim je ponovo saslušan u svojstvu svjedoka Srđan Korać koji je u periodu spornog događaja bio šef Kriminalističke policije. Postavljeno mu je posebno pitanje o tome koji su automobili bili u tom momentu na raspolaganju u jedinici kojom je on rukovodio, nakon čega je uslijedilo posebno pitanje tužiteljke Romine Vlahović o tome koje auto on trenutno koristi. Korać je odgovorio da trenutno koristi automobil Opel Astra crne boje, koje tada nije bilo na raspolaganju njegovoj jedinici, već da je automobil zadužio u septembru 2020. godine. Pojasnio je da taj automobil vozi samo on i da se radi o ličnom zaduženju službenog vozila, te da ga policijski službenici ne mogu koristiti kao operativno vozilo. Priložio je sudu dopis Uprave policije kojim on zadužuje automobil, kao i saobraćajnu dozvolu.
Odbrana je predložila izvođenje novih dokaza, te saslušanje R.V., kao i da se kao dokaz uvrste dopis Uprave policije o upotrebi službenog vozila, kao i saobraćajna dozvola službenog vozila kojim upravlja Srđan Korać. Tužiteljka Vlahović predložila je da se sasluša i M.V. koji je u periodu kada su prijavljeni navodi o torturi dužio službeno vozilo Opel Astra crne boje.
Nastavak suđenja zakazan je za 07. novembar 2023. godine, pred Osnovnim sudom u Podgorici.
Više o ovom sudskom slučaju, o kojem je Građanska alijansa već pisala, možete pronaći na ovom linku https://gamn.org/slucaj-policijske-torture-nad-markom-boljevicem/
Ispitivanje i kažnjivost o eventualnoj torturi moraju se sprovoditi u skladu sa međunarodnim okvirima za zabranu mučenja i zlostavljanja koje su razvile Ujedinjene nacije i Savjet Evrope. Obaveze koje Crna Gora ima proizilaze iz činjenice da je članica oba međunarodna tijela, i ogleda se u očekivanju od crnogorskih vlasti da učine maksimalne napore kako bi obezbijedili zabranu mučenja i drugih oblika zlostavljanja.
U članu 3 Evropske konvencije o ljudskim pravima jasno je zabranjno mučenje kao i drugi oblici zlostavljanja “Niko ne smije biti podvrgnut mučenju ili nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju.” Kako je navedeno u presudi Evropskog suda za ljudska prava u slučaju Gäfgen protiv Njemačke (predstavka br. 22978/05) od 1. juna 2010, stav 107: “Zabrana zlostavljanja lica važi, bez obzira na ponašanje žrtve ili motiv organa. Mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje se ne smije vršiti čak ni u okolnostima u kojima je ugrožen život pojedinca. Nikakvo odstupanje nije dozvoljeno čak ni u slučaju javne opasnosti koja ugrožava opstanak nacije. Član 3, koji je nedvosmisleno formulisan, priznaje da svaki čovjek ima apsolutno, neotuđivo pravo da ne bude podvrgnut mučenju ili nečovječnom ili ponižavajućem postupanju pod bilo kojim okolnostima, čak i najtežim. Filozofska osnova koja podupire apsolutnu prirodu prava shodno članu 3 ne dozvoljava nikakve izuzetke ili opravdavajuće faktore ili balansiranje interesa, bez obzira na ponašanje lica na koje se odnosi i prirode djela o kome je riječ.”
Građanska alijansa će nastaviti aktivno da prati ovo i druga suđenja za slučajeve torture, u okviru projekta “Bez nekažnjivosti za kršenje i povredu ljudskih prava u Crnoj Gori”, uz podršku Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori.
