Po logici koju predlaže CGO za nepočinstva nije kriva Crna Gora, ni Srbija – dakle – niko. Ovakvom reakcijom i zavijanjem u „usko-stručne” slojeve prava, opravdavate žmurenje vlasti i savršeno ste u saglasju sa željom današnje (i ondašnje) političke elite da se na sramotan period – zaboravi. Dovoljno je kompleksan i problematičan kontekst u kojem mirovni civilni sektor promoviše koncept suočavanja sa prošlošću kao osnovu za pomirena, zrela, demokratska društva – da je svima, koji su iole u ovoj oblasti, jasno da ovakav poziv iz CGO-a može (i vjerovatno hoće) biti shvaćen kao otvorena podrška za izuzetno opasnu reviziju prošlosti koja se od devedesetih sa manje ili više uspjeha i dešava.
Svjesno branite Vladinu neodgovornost i neosjetljivost prema istini, prema odgovornosti i prema žrtvama – jer struka nalaže da drugačija formulacija oko toga ko je bio agresor, amnestira državu Crnu Goru koja je i u tadašnjoj zajednici imala jurisdikciju nad policijom, teritorijalnom odbranom i organizacijom dobrovoljaca – ili ćemo negirati da su ti ljudi bili na ratištu i da je mobilizaciju organizovala upravo država Crna Gora? Opasno je omogućavati da se u pravnim lavirintima pogubi objektivna odgovornost, a još opasnije kada to u korist Vladinih interesa radi članica REKOM. Jer u tom momentu suočavanje sa prošlošću nosi interesni pečat novog vremena, u kom je onda od tih interesa- nemoguće suočiti se sa – istinom.
Najbolji nomotehničari su oni koji su i norme prenosili život. Tako je nekad Valtazar Bogisic godinama obilazio Crnu Goru i na kraju u Opšti imovinski zakonik normirao ono što je bio život i stvarnost, a ne oportunizam, ideologizacija i neiskrenost. Tako i danas, stvarnost je da je CG izvršila agresiju na Hrvatsku i to na svim nivoima. Predsjednici komandnom odgovornošću kao članovi Vrhovnog savjeta odbrane tadašnje države, mediji govorom mržnje i kampanjom „rat za mir”, Teritorijalna odbrana, pa sve do kulturnih institucija, aerodroma, Univeziteta, štamparija, farmi… gdje su završavale ukradene stvari.
Crnoj Gori koja se danas ne može definisati osim kroz polarizaciju na gotovo svim poljima trebaju činjenice i individualizacija odgovornosti. Zato, zarad dobrobiti našeg društva i novih generacija koje moraju učiti na greškama iz prošlosti, nemojte amnestirati Crnu Goru od najveće greške u istoriji, jer upravo nas istorija i uči da su napredovale samo one zemlje koje su priznale svoje zločine i napravile jasan otklon od politike koja je dovela do istih. Ispravan pogled u prošlost imaju samo one demokratije koje nijesu uz pomoć civilnog sektora- relativizovale mračnu stranu istorije, već im je upravo on pomogao da je osvijetle i prihvate kao grešku.
Ajša Hadžibegović
Razvojna direktorica GA
