Kako pokazuju podaci sa više od 200 sati pracenja osoblja u bijelim mantilima- proljece je u znatnoj mjeri razbudilo medicinare da savjesnije obavljaju svoj posao u odnosu na zimsku fazu kada je istrazivanje otkrilo zabrinjavajuci broj nepravilnosti.
Iskustva pacijenata pokazuju da cetvrtina njih ceka u hodnicima jer ljekari ne pocinju na vrijeme sa smjenom. Isto toliko monitora svjedoci da ispijanje jutarnjih kafa traje duze od propisane pauze, no i ovaj podatak je za pohvalu jer je zimus svaki drugi medicinar, na svoju ruku, zbog jutarnjih rituala prolongirao pocetak smjene.
Sa cekanjem se, jasno, produzavaju i redovi pacijenata ispred ordinacije, pa baš kao i u prethodnom istrazivanju – više od polovine pacijenata smatra da se predugo ceka na pregled.
One koji su zakleti na medicinsku etiku mora zabrinjavati podatak da u gotovo polivini domova zdravlja u Crnoj Gori osobe sa invaliditetom ne mogu prici ovim ustanovama jer prosto- pristupne rampe ne postoje. Dalje od stepenica invalidi ne mogu u Nikšicu, Beranama, Cetinju, Rozajama, a i u Pljevljima ce ukoliko nemaju asistenta ostati bez primarne zaštite.
Funkcionisanje zdravstvenog sistema otezava i podatak, vezan direktno za nepovjerenje i mentalitet: svaki cetvrti pacijent smatra da se kod ljekara ulazi preko veze iliti preko reda. Ova brojka se ipak smanjila u odnosu na zimsko istrazivanje kada je vise od dvije trecine ispitanih pacijenata svjedocilo da se red ne poštuje ili da su iz ordinacije izlazili pacijenti koji nijesu ni primjeceni u redu.
Kada je u pitanju javljanje na telefon za zakazivanje – situacija je nepromijenjena . Telefon u domovima zdravlja zvoni, no tek ce vam na svaki drugi poziv biti odgovoreno, ali tada vam je ljubaznost, ukoliko vec nijeste izgubili strpljenje – zagarantovana.
Oni kojima zatreba ljekarska pomoc na vidnom mjestu ce zateci radno vrijeme izabranog ljekara , osim ukoliko ne zive u Herceg Novom, Kotoru, Danilovgradu ili prijestonici. Podgoricani ce na Pobrezju, u Staroj Varoši i Bloku 5 takodje uzalud pogledom traziti ovu tablu.
Svaki peti pacijent saglasan je da bi smjene ljekara trebalo drugacije uskladiti, kako bi potrebe onih kojima je zaštita potrebna- bile zadovoljene.
No, u savršenom skladu sa crnogorskim mentalitetom ide i podatak da- iako nezadovoljan radom zdravstvenog sistema, tek svaki cetvrti Crnogorac otvoreno se pozalio nadleznim institucijama na propuste.
Ako je za utjehu, slobodno mozemo u Evropu barem po jednoj stavki: gotovo svi monitori zabiljezili su da diskriminacije pacijenata od strane medicinskog osoblja – gotovo da nije bilo. Ovaj podatak ohrabruje jer je prije dva mjeseca zabiljezeno 15 slucajeva, za razliku od sadašnjih 3.
Dvomjesecni boravak kontrolora Gradanske alijanse u domovima zdravlja pokazao je da su neke zimske lekcije uspješno savladane ali su se zato druga kršenja bitnih komponenti zdravstvene zaštite ponovila.
Zabiljezen je cak 41 slucaj ulaska u ordinaciju dok je pacijent vec unutra. Ljekari i dalje ne ogranicavaju pristup drugim licima ordinaciji, iako je pregled pacijenta u toku. Tako se uporno narušava vaše pravo na privatnost, dok ljekari krše i instituciju profesionalne tajne.
Ljekar je po zakonu obavezan da cuva profesionalnu tajnu. No, monitori Gradjanske alijanse su u prošlom krugu monitoringa zabiljezili 45 slucajeva grubog kršenja ovog propisa u crnogorskim domovima zdravlja.
Najnoviji izvještaji su pokazali da je broj nemarnog medicinskog osoblja, ovoga proljeca, cak pet puta manji. Zabiljezeno je 9 slucajeva saopštavanja ili komentarisanja dijagnoze i terapije od strane medicinara pred drugim pacijentima.
I dalje prisustvujemo pojavi da medicinarima ne treba identifikaciona kartica pa preko 30 odsto osoblja zajedno ucestvuje u nenošenju. Dok je blizu 8 odsto njih podijeljenog mišljenja pa neki u objektu nose, a drugi ne nose. Ocigledno je prošli krug monitoring podsjetio odgovorne na kršenje Zakona o pravima pacijenata i novcanu kaznu u rasponu od 1.500 do 20.000 eura pa se tadašnja brojka od 80 odsto onih koji nijesu marili da pacijentima pokazu identitet prepolovila.
Gradani su izgleda iskoristili tromjesecnu pauzu izmedu monitoringa za edukaciju. Pa je tako za ombudsmana koji zastupa prava pacijenata culo gotovo 50 odsto ispitanih. I to, kako na terenu saznajemo, dominantno zahvaljujuci našoj emisiji. Napravljen je znacajan pomak jer je ranije samo 11 odsto pacijenata znalo za ovu instituciju ali i dalje ostaje cinjenica da polovina gradana ne zna za postojanje osobe koja treba da štiti njihova prava.
Kampanja ministarstva je osigurala da u dodatnih 10 odsto objekata u odnosu na prošlu godinu bude istaknuto ime Zaštitnika i nacin na koji mu se mogu obratiti. Pa se u preko 90 odsto domova zdravlja i u svim gradovima liše Kotora i Nikšica pacijenti ovim putem mogu informisati.
Proljece je zaštitniku donijelo i nova zaduzenja. Telefoni za direktan poziv za sada su najviše probudili radoznalost pacijenata koji se na poziv ,svjedoce monitori, još ne odlucuju. Jer ipak je ovo Crna Gora. Posmatraci GA tvrde da nadlezni redovno podizu slušalicu a da imaju pregršt posla smo se i uvjerili.
Oni koji se radije odlucuju na anonimnu prituzbu mogu je ubaciti u kutije za zalbe koje postoje u 83 odsto domova zdravlja. U 17 odsto ustanova pacijenti ovim putem ne mogu da se zale na pravu adresu jer one ne postoje ili nisu na uocljivom mjestu i to u Herceg Novom i Cetinju.
Preko komunikacije sa pacijentima monitori su zabiljezili da se oni rijetko odlucuju na promjenu izabranog ljekara i to u svega 6 odsto slucajeva. A za to su najcešci razlozi odsustvo doktora zbog usavršavanja ili promjena adrese, dok su se samo 3 pacijenta pozalila da su to uradili zbog nezadovoljstva radom doktora.
Ohrabruje podatak da tokom monitoringa nije zabiljezen ni jedan slucaj darivanja medicinara. Ono što je jos jedno obiljezje našeg mentaliteta, cesto je nailazilo na raširene ruke medicinara. Taj precutni sporazum je prakticno zamro pred našim ocima.
No, to ne znaci da su Crnogorci bili manje darezljivi. Tri puta je zabiljezen pokušaj pacijenata da uruce poklon ali se na tome zaustavilo. Medicinskim radnicima je izgleda tokom dvomjesecnog monitoringa ocvrsla volja. Ili je normalno “ne, ja samo radim svoj posao” konacno odnijelo prevagu nad cuvenim “uzmite, valja se”?
