Pozivamo poslanike u Skupštini Crne Gore da nakon sprovedenog konsultativnog saslušanja na Odboru za politički sistem, pravosuđe i upravu povodom razmatranja Predloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o oduzimanju imovinske koristi stečene kriminalnom djelatnošću, zastanu sa postupkom razmatranja i eventualnog usvajanja pomenutog akta.
S obzirom da se ionako već dugo čeka usvajanje pomenutog zakonskog rješenja, smatramo da treba izdvojiti dodatno vrijeme kako bi se pokušalo doći do jednog kvalitetnijeg teksta i u tom pravcu predlažemo pokretanje širokog dijaloga na ovu temu uz uključivanje eksperata iz zemlje i inostranstva kako bi se na kraju došlo do mnogo boljeg zakonskog rješenja.
Postupak u kojem se došlo do predloženog Predloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o oduzimanju imovinske koristi stečene kriminalnom djelatnošću nije bio dovoljno transparentan i to ne smatramo dobrom praksom.
Ne smijemo zanemariti činjenicu da je Evropska komisija u decembru 2022. godine dala smjernice o nacrtu Zakona o dopunama i izmjenama Zakona o oduzimanju imovinske koristi stečene kriminalnim radnjama i tom prilikom ukazala na potrebu daljeg usklađivanja s pravnim tekovinama Evropske unije. Tom prilikom je ukazano na rizike i izazove na koje se može naići tokom implementacije ukoliko se zakon usvoji u obliku nacrta. Specifičnost našeg zakonskog rješenja može dovesti do problema u prekograničnom oduzimanju imovine.
Ne bi bilo dobro donositi Zakon koji može napraviti haos u pravnom sistemu i ukoliko neće postići cilj zbog kojeg se donosi. On mora biti prije svega usklađen sa Ustavom Crne Gore i drugim unutrašnjim propisima, kao i sa međunarodnim dokumentima i sa pravnom tekovinom Evropske unije.
U Evropskoj uniji već postoje zakonska rješenja koja tretiraju oduzimanje imovine stečene kriminalom i koja su se do sada pokazala kao efikasna, pa bi trebalo iskoristiti tu činjenicu i razmotriti mogućnost da u naš pravni sistem inkorporiramo sva dobra rješenja. Predlagač Zakona se prilikom donošenja akta rukovodio iskustvom Slovenije, ali se u praksi pokazalo da je taj model imao određenih manjkavosti. Ustavni sud u toj zemlji je stavio van pravnog prometa pojedine odredbe zakona jer su bile suprotne principu zabrane povratnog dejstva.
Ne treba isključiti ni eventualne promjene Ustava Crne Gore kako bi se proširila nadležnost državnog tužilaštva koje bi postupak vodilo do samog kraja u svim njegovim fazama. Sva dosadašnja dešavanja u Crnoj Gori su pokazala da naš Ustav ima određenih nedostataka koje treba ispraviti, pa bi valjalo razmišljati o sveobuhvatnim ustavnim reformama.
Imajući u vidu sve navedeno, ponavljamo apel da se zastane sa postupkom donošenja ovog Zakona i da se otvori široka debata o tome na koji način treba što kvalitetnije urediti ovu oblast. Potrebno je uključiti domaću stručnu javnost, eksperte iz zemlje i inostranstva, predstavnike sudske i tužilačke organizacije, kao i one koji se bave ljudskim pravima jer se nekim eventualno lošim zakonskim rješenjima može ući u kršenje ljudskih prava građana Crne Gore.