Uprkos određenim pozitivnim pomacima, revolucija rodne ravnopravnosti još uvijek nije zaživjela u crnogorskim institucijama, ali ni u svakodnevnom životu.
Rodni stereotipi godinama razaraju naše društvo, namećući ženama dvostruki teret – s jedne strane se očekuje njihova profesionalna ostvarenost, a s druge preuzimanje najvećeg dijela porodičnih obaveza.
Međutim, iako žene čine 50% stanovništva Crne Gore, od čega čak njih 60% ima visoko obrazovanje i dalje se suočavaju s (ne)vidljivim barijerama koje blokiraju njihov poslovni napredovak i preuzimanje rukovodećih pozicija.
Kada je u pitanju politička participacija žena, Crna Gora bilježi određene iskorake, ali u praksi je to više zadovoljavanje zakonskih normi, nego stvarni demokratski standard koji promoviše rodnu ravnopravnost.
Da je u pitanju igra brojeva koja ne podrazumijeva stvarni uticaj, potvrđuje i činjenica da Crna Gora ima predsjednika države, Vlade i Skupštine, te muškarce na čelu svih 25 opština. I to nije sve – svih sedam potpredsjedničkih pozicija u Vladi Crne Gore zauzimaju muškarci!
Dodatni problem predstavlja način trošenja sredstava namijenjenih osnaživanju žena u politici, koja se umjesto za njihov razvoj, koristi za partijske komunalije.
Nadamo se da će političke elite u narednom periodu, manje zaobilaziti zakonske okvire koji podstiču učešće žena u politici, što bi u krajnjem trebalo da rezultira minimizacijom patrijahalnih obrazaca i inkluzivnijim državnim politikama.
Danijela Darmanović,
Koordinatorka komunikacija, Građanska alijansa
