Proteklog vikenda, od 2. do 4. oktobra u Kolašinu je održan V modul Škole političkih studija Crne Gore na temu „Uticaj bezbjednosnih politika na zaštitu ljudskih prava“. Kroz predavanja, radionice i završni panel, polaznici i polaznice razgovarali su o savremenom konceptu bezbjednosti, otpornosti zajednica i društvenoj koheziji, izgradnji mira, kao i kapacitetima crnogorskih institucija da odgovore na nove bezbjednosne rizike uz puno poštovanje ljudskih prava.
Modul je otvoren predavanjem „Savremeno shvatanje nacionalne i ljudske bezbjednosti“, koje je održao dr Nikola Banjićević, doktor političkih nauka i predavač na Humanističkim studijama Univerziteta Donja Gorica. Banjićević je govorio o promjeni koncepta bezbjednosti, koji danas ne podrazumijeva samo zaštitu države, njenih granica, teritorije i suvereniteta, već u svoje središte stavlja i pojedinca – njegov život, prava i slobode, zdravlje, kao i ekonomsku i ekološku sigurnost.
Posebna pažnja posvećena je savremenim bezbjednosnim izazovima, od rata, organizovanog kriminala, terorizma i sajber napada, do dezinformacija i hibridnih prijetnji, klimatskih promjena, migracija, zdravstvenih kriza i nasilja među mladima. Istaknuto je da bezbjednost nije isključiva odgovornost policije, vojske i obavještajnih službi, već da važnu ulogu imaju građani, mediji, civilno društvo i zajednica u cjelini.
U drugom dijelu predavanja razgovarano je o prevenciji, bezbjednosnoj kulturi i funkcionisanju sistema nacionalne bezbjednosti Crne Gore. Banjićević je ukazao na značaj edukacije i pripremljenosti građana za krizne situacije, kao i jačanja ljudskih, finansijskih i materijalnih kapaciteta institucija. Govoreći o procesu „sekuritizacije“, odnosno označavanju određenih pitanja kao bezbjednosnih prijetnji, naglasio je važnost stručnih procjena, umjesto oslanjanja isključivo na političke izjave. Ukazano je i na značaj regionalne i međunarodne saradnje, imajući u vidu da veliki dio savremenih prijetnji prevazilazi granice pojedinačnih država.
Drugi dan modula počeo je predavanjem „Otpornost zajednica i društvena kohezija u kontekstu etnokulturne pluralizacije“, koje je održala dr Danijela Ćalasan, profesorica na Univerzitetu Crne Gore. Predavanje je bilo posvećeno otpornosti društvenih i političkih zajednica u uslovima etnokulturne pluralizacije i potrebi jačanja društvene kohezije u suočavanju sa novim globalnim rizicima.
Ćalasan je sa polaznicima i polaznicama analizirala različite dimenzije društvene kohezije, sa posebnim osvrtom na značaj izgradnje građanskog društva i građanskog političkog identiteta. Razgovarano je o inkluzivnosti i individualizaciji, ali i o solidarnosti, povjerenju, strahu i nesigurnosti, etnocentrizmu i ksenofobiji u savremenim pluralnim društvima.
Program je nastavljen radionicom „Marginalizacija izgradnje mira u sigurnosnim agendama“, koju je vodila Ajša Hadžibegović, facilitatorka i ekspertkinja u oblasti transformacije konflikata, izgradnje mira i omladinskog rada. Kroz simulaciju i zajednički rad, učesnici su analizirali načine na koje mirovna agenda može biti potisnuta u odnosu na sve dominantnije bezbjednosne politike. Ključna poruka radionice bila je da mirovne politike moraju biti integrisane sa bezbjednosnim politikama kako fokus na neposredne prijetnje ne bi doveo do zanemarivanja uzroka konflikata i dugoročnog, transformativnog djelovanja na društvo.
V modul zaokružen je panelom „Koliko su institucije spremne da odgovore na savremene bezbjednosne rizike“, na kojem su učestvovali Miodrag Laković, poslanik u Skupštini Crne Gore, dr Ivan Pekić, doktor nauka bezbjednosti, i Nikoleta Đukanović, politička analitičarka i docentkinja na Univerzitetu Donja Gorica.
U razgovoru sa polaznicima i polaznicama otvorena su pitanja profesionalizacije i političke nezavisnosti bezbjednosnog sektora, parlamentarnog nadzora, organizovanog kriminala, hibridnih prijetnji i evropskih integracija. Jedna od ključnih poruka panela bila je da se otpornost države na savremene bezbjednosne izazove ne može graditi samo novim zakonima i širenjem ovlašćenja. Bez profesionalnih i politički nezavisnih institucija, ulaganja u ljude i infrastrukturu, efikasnog nadzora i povjerenja građana, nema djelotvornog odgovora na savremene prijetnje. Jačanje bezbjednosti zato mora istovremeno značiti jačanje institucija i njihove otpornosti na političke interese, uz puno poštovanje ljudskih prava.
