Javna funkcija se, za razliku od privatnog identiteta, ne ostvaruje u ime pojedinca nego u ime institucije koju taj pojedinac privremeno predstavlja. Kada nosilac funkcije javno istupi, uz navedenu titulu i stranačku pripadnost, njegova izjava napušta domen lične savjesti i ulazi u domen institucionalne reprezentacije, za koju važe drugačiji standardi odgovornosti. Upravo iz tog razloga najoštrije osuđujemo slanje saučešća koje je predsjednik Skupštine Andrija Mandić, u tom svojstvu, uputio sinu Ratka Mladića, pravosnažno osuđenog za genocid u Srebrenici.
Problem ovdje nije čin saučešća sam po sebi, već njegov predmet i njegov izvor. Krivična odgovornost za genocid nije politička ocjena podložna tumačenju, nego pravno utvrđena činjenica sa statusom presuđene stvari. Kada se prema toj činjenici, sa institucionalne pozicije najvišeg zakonodavnog tijela, izrazi javna solidarnost, riječ je o simboličkom činu koji mijenja registar u kojem se država odnosi prema sopstvenoj prošlosti. To više nije pitanje ličnog gubitka, nego pitanje kako institucija tumači genocid, i to tumačenje se, htjeli mi to ili ne, čita kao dio zvanične politike sjećanja.
Posljedice takvog simboličkog čina nijesu apstraktne. Zakonske odredbe koje sankcionišu veličanje ratnih zločina počivaju na pretpostavci da država, kroz svoje institucije, dosljedno odbacuje takvu politiku. Onog trenutka kada ta dosljednost izostane na samom vrhu vlasti, primjena zakona prema pojedincima u društvu gubi legitimitet, jer se od građana traži poštovanje norme koju najviši predstavnik zakonodavne vlasti simbolički relativizuje. Time se ne narušava samo jedan princip, nego se otvara prostor za postepenu normalizaciju onoga što je pravni poredak izričito osudio.
Ovaj kontekst za nas nije apstraktan. U istoj Skupštini na čijem je čelu Andrija Mandić, ove godine smo, u saradnji sa parlamentom, organizovali izložbu posvećenu žrtvama genocida u Srebrenici, uz učešće Memorijalnog centra Srebrenica Potočari. Institucija koja je jednim gestom podržala politiku sjećanja na žrtve, drugim gestom svog predsjedavajućeg dovedena je u simboličku suprotnost sa tom istom politikom.
Zbog svega navedenog, pozivamo sve predstavnice i predstavnike vlasti da se jasno i pojedinačno odrede prema ovom potezu. Nesvrstanost po pitanju genocida nije neutralna pozicija, ona je politički izbor sa sopstvenim posljedicama. Zločinac je zločinac, a odgovornost institucije prema toj činjenici ne trpi izuzetke.
