Crna Gora ne bi trebalo da zatvara vrata pred svijetom iz straha od odlaska mladih, već da njeguje vezu sa svojom dijasporom i stvara uslove u kojima će povratak biti stvar izbora, a ne nužnosti, ocijenjeno je na panel diskusiji koja je uslijedila nakon sinoćnjeg premijernog prikazivanja filma „Ostati ili otići“, autorke Tijane Mirjačić. Premijeru je organizovala Građanska alijansa u sali Dodest KIC-a „Budo Tomović“ u Podgorici.
Događaj su otvorili Milan Radović, programski direktor Građanske alijanse, i Nj. E. Edgar Alfred Gansen, ambasador Savezne Republike Njemačke u Crnoj Gori.
Na filmu, koji je ujedno i diplomski rad autorke, godinu i po dana posvećeno je radilo devetnaest ljudi, većinom mladih. Kvalitet njihovog rada prepoznala je Građanska alijansa, koja je u okviru projekta „Na putu ka Evropi: Jačanje kapaciteta za evropske integracije Crne Gore“, koji se realizuje uz podršku Ambasade Savezne Republike Njemačke u Crnoj Gori, pomogla da ova priča bude zaokružena i stigne do publike. Projekcija je okupila brojne ljude iz svijeta kulture i umjetnosti, predstavnike civilnog sektora, diplomatskog kora i akademske zajednice, kao i studente iz Crne Gore i Njemačke.
Pitanja koja film ostavlja otvorenim bila su polazište panel diskusije. U razgovoru su, pored autorke, učestvovali dr Ivan Ivanović ispred Ministarstva dijaspore, Enis Čindrak ispred Ambasade Savezne Republike Njemačke, dr Jelena Mešter sa Filozofskog fakulteta Univerziteta Crne Gore i Vuk Perović, direktor Radija Crne Gore. Svako od njih je iz svog ugla govorio o dilemi sa kojom se danas suočavaju mnogi građani Crne Gore, ostati ili otići.
Razgovor je otvorila Tijana Mirjačić, kojoj je „Ostati ili otići“ prvi film ove dužine. Osvrćući se na proces nastanka filma, posebno je istakla ekipu sa kojom je sarađivala. Tim koji je svakodnevno bio uz nju, kako je kazala, pomagao joj je da napreduje, da priču sagleda iz uglova koje sama ne bi uočila i posmatra je iz šire perspektive, čime je značajno doprinio kvalitetu filma. Govoreći o autorskim odlukama, istakla je da je mnogo toga svjesno prepustila gledaocima – umjesto da sve izgovori i objasni, oslonila se na filmski jezik i ostavila prostor da publika sama tumači i donosi sud. Film je u snimljen u Crnoj Gori, a po završetku snimanja uslijedio je povratak u Njemačku. Taj trenutak, kako je navela, podsjetio ju je na sopstvenu priču, jer su je dolasci i odlasci, kao i neraskidiva veza sa Crnom Gorom, pratili čitavog života.
Dr Ivan Ivanović razgovor je usmjerio ka uzrocima savremenih migracija. Crnogorska dijaspora je, kako je objasnio, najvećim dijelom nastala iz ekonomskih, a znatno manje iz političkih razloga, što nije odlika samo Zapadnog Balkana, budući da su istu pojavu iskusile i mnogo razvijenije zemlje. Iz institucionalne perspektive, naglasio je da povratak ne može biti posljedica jedne odluke države, već niza mjera koje bi otklonile razloge zbog kojih su ljudi otišli. Vezu sa dijasporom, smatra Ivanović, trebalo bi graditi kroz transfer znanja i ulaganje u različite projekte naših ljudi koji borave u inostranstvu, jer se mnoga njihova dostignuća ne mogu izmjeriti novcem. Snažna dijaspora za malu zemlju predstavlja veliki potencijal, a Crna Gora je tek počela da je sistematski upoznaje, jer je registar dijaspore nedavno uspostavljen. „Imamo još jednu Crnu Goru koja živi u inostranstvu“, poručio je Ivanović.
Drugu stranu iste priče, iz ugla zemlje u koju odlazi veliki broj građana Crne Gore, predstavio je Enis Čindrak. Njemačka se, kako je objasnio, suočava sa nedostatkom radne snage i stručnog kadra u brojnim oblastima, a ljudi iz Crne Gore i regiona tu prazninu popunjavaju svojim radom i znanjem. Crnoj Gori, s druge strane, odlazak mladih i visokokvalifikovanih ljudi donosi gubitak ljudskog kapitala, ali i dodatni pritisak na tržište rada, demografsku strukturu i održivost javnih sistema. Čindrak ipak vjeruje da migracija može postati razvojna šansa ako, umjesto odlaska bez povratka, preraste u kretanje ljudi, znanja i kapitala od kojeg korist imaju obje zemlje, što je potkrijepio i ličnim primjerom.
Na ličnu i porodičnu dimenziju odlaska osvrnula se dr Jelena Mešter, ukazujući da se njegov uticaj na porodične odnose teško može generalizovati, jer zavisi od kvaliteta veza i kriza kroz koje porodica prolazi. Kao ključno izdvojila je obrazovanje i spremnost na promjenu, a autorku i njen tim navela je kao primjer mladih ljudi koji su se odvažili da stvore novu vrijednost. Prema njenoj ocjeni, ovo ostvarenje ruši horizont očekivanja publike. Umjesto brze socijalne dinamike, ostavlja prostor tišini i različitim jezicima i ne poseže za stereotipima i predrasudama, zbog čega je posebno značajno za mlade koji prolaze kroz krize i razvojne dileme.
Da je riječ o temi koja nikada ne gubi na aktuelnosti, podsjetio je Vuk Perović, direktor Radija Crne Gore. Odlazak je, kako je kazao, jedno od vječnih pitanja kojima se umjetnost i nauka iznova vraćaju, pa će uvijek biti i autora koji će ga željeti prikazati na autentičan način. Iz sopstvenog profesionalnog iskustva, Perović je kao pozitivan primjer naveo rad javnog servisa, koji se, prema njegovim riječima, ovom temom bavi kroz različite sadržaje, od serijala o Latinskoj Americi do razgovora sa mladima koji studiraju na najprestižnijim svjetskim univerzitetima i suočavaju se sa istim dilemama. Istakao je i da javni servis ima redakcije posvećene komunikaciji sa dijasporom, sa kojom, kako je ocijenio, uspješno održava vezu.
