Zabrinjava činjenica da se u kontinuitetu događaju slučajevi seksualnog zlostavljanja djece, a da izostaje adekvatna reakcija nadležnih državnih institucija. Dok se države u regionu bore sa ovim fenomenom različitim mehanizmima adekvatne prevencije, u Crnoj Gori još nije pokrenuta kvalitetna stručna rasprava o tome.
Prepoznati problemi u zaštiti djece od seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja su:
• nepostojanje preciznih evidencija o djeci žrtvama seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja;
• nedovoljan broj slučajeva seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja djece dobija sudski epilog (problem dokazivosti, tj. nemogućnost sprovođenja efikasne istrage što nerijetko dovodi do odugovlačenja postupka i odustajanja žrtve);
• nepostojanje skloništa, niti stručne i kontinuirane podrške za djecu žrtve zlostavljanja i iskorištavanja;
• skoro polovina djece žrtava napušta školovanje, najveći broj djece dolazi iz porodica sa niskim socio-ekonomskim statusom;
• nedostatak specijalizovane obuke profesionalaca relevantnih sistema i spremnosti za rad sa djecom žrtvama i prepoznavanje i indikatora zlostavljanja ili iskorišćavanja djeteta;
• nepostojanje planova i programa za postupanje sa djecom koja su u riziku, niti imaju ustaljenu praksu u praćenju rizičnih porodica;
• nedostatak znanja o postupanju sa djetetom žrtvom i procedura za djelotvoran zdravstvani pregled, kao i zaštitu privatnosti;
• nedovoljno razvijena međusektorska saradnja;
• nepostojanje instituta privremenog zastupnika djeteta (glas djeteta) jer je u ovoj oblasti najproblematičnija zaštita prava djeteta i njegova bezbjednost, zbog konflikta najboljeg interesa djeteta i najboljeg interesa roditelja i/ili osobe koja na bilo koji način brine ili pruža uslugu djetetu, a istovremeno može da bude i zlostavljač djeteta;
• nepostojanje povjerljivih mehanizama za prijavljivanje kršenja prava djeteta, kao i za pružanje informacija i psihosocijalne podrške djeci, na etičan i djeci primjeren način.
Navedeno je dovoljan razlog za donošenje niza mjera i protokola kako bi se uspostavio adekvatan model zaštite djece, prije svega uz uvažavanje najboljeg interesa djeteta i uz usklađivanje sa sistemom zaštite ljudskih prava i ljudskog dostojanstva. Neophodno je i da se osigura da, kada do seksualnog zlostavljanja djece dođe, postoji precizan i efikasan postupak koji će biti pružen, a obuhvata terapeutsku i pravnu podršku i zaštitu djetetu i njegovoj porodici.
Uporedo sa tim, potrebno je uvođenje registara prestupnika, i njihovo uredno vođenje i dostupnost svim pravnim licima koji organizuju aktivnosti sa i za djecu.
Podsjećamo da je Krivičnim zakonikom za krivična djela protiv polnih sloboda (silovanje,obljuba sa djetetom, obljuba sa nemoćnim licem, obljuba zloupotrebom položaja), ukoliko su učinjena prema maloljetnom licu, zakonodavac predvidio najmanju kaznu od 10. godina.
Podaci Osnovnog suda u Podgorici, objavljeni u medijima ovih dana, pokazali su da je od kraja 2010. godine do danas najveća kazna dosuđena za djelo obljube maloljetnika dvije godine zatvora, što posebno uznemirava i navodi na potrebu promjene sudske prakse, kako bi se zaštitili najmlađi.
Osim toga, smatramo neophodnim izmijeniti zakonsku regulativu koja se odnosi na kaznenu evidenciju i uvesti registar seksualnih prestupnika.
U praksi evropskih zemalja se primjenjuju različiti mehanizmi od upoznavanja komšiluka da se u njihovom kvartu doselila osoba osuđenja za seksualno nasilje nad djecom, preko javnih registara do hemijske kastracije.
S poštovanjem,
Građanska alijansa
Udruženje Roditelji
Centar za prava djeteta Crne Gore
Centar za ženska prava
Mladi Romi
Forum MNE
