Štaviše kriza između političkih aktera je produbljena dubokim političkim jazom koji je stvoren nakon pokušaja državnog udara u danima koji su prethodili parlamentarnim izborima. Uzajamno optuživanje djelova opozicije, Vlade i ostalih javnih aktera poput tužilaštva doprinijele su podizanju tenzija što se odrazilo na pojačan osjećaj nesigurnosti kod građana jer je ekonomskoj pridodata i politička kriza. Uz sve navedeno prvih 100 dana Vlade Markovića ostavilo je pečat raslojavanja društva.
Turoban ekonomsko socijalni ambijent
Stotinu dana Vlade Duška Markovića obilježio je turoban ekonomski i socijalni ambijent pod kišobranom sve učestalijih zahtjeva za štednjom. Generalno, osjećaj je da su mjere “stezanja kaiša” krenule u smjeru da se pritisnu socijalno najugroženiji što je rezultiralo javnim revoltom povodom ušančene pozicije mandatara da ne popusti ni nakon protesta majki sa troje i više djece pred njegovim vratima u Karađorđevoj.
Nova Vlada je tako rupe u budžetu, koje je naslijedila od prethodne izvršne vlasti, umjesto uvođenjem poreza na ekstra profit odlučila da prebaci na nepopularno ukidanje stečenih prava socijalne kategorije i povećanjem akciza na gorivo koje posljedično uzrokuju i rast ostalih cijena.
Pošteđeni su dakle tajkuni i investitori: Vlada odlučila da ih ne optereti dodatnim dažbinama i stoga su zadržali sve privilegije u 2017. godini.
Sa druge strane, naknade za majke sa troje i više djece biće manje 25 odsto, dok će visoke funkcionerske plate biti niže samo osam odsto. Od majki će se uštedjeti 16,55 miliona, a od plata funkcionerima 1,6 miliona eura. Visoko zadužena država teret će prebaciti na zaposlene u javnom sektoru jer će biti ukinuta naknada za minuli rad u 2017. i 2018, a smanjena socijalna davanja.
Vlada mora da svoju ekonomsku politiku fokusira na prihodnoj strani budžeta i to na način što će se adekvatno suprostaviti korupciji, sivoj ekonomiji, efikasnijoj naplati poreza i doprinosa i poreskog duga.
Neophodne efikasnije mjere za borbu protiv kriminala
Odnos mandatara prema pogoršanju bezbjedonosne situacije- koja se ogleda u sve učestalijim bombaškim obračunima, ubistvima i porastu uznemirenosti kod građana- gdje je po ukusu prvog čovjeka sve “odlično”- izazvao je lavinu kritika. Ostavke i smjene u ključnim sektorima policije su bile logičan i neophodan potez i kako su rasla očekivanja da se bezbjednosna situacija koja je rat narko klanova preselila na ulice- što prije riješi. Često nesmetan protok informacija iz Policije ka organizovanim kriminalnim grupama i dalje ostaje problem. Očekuju se efikasnije mjere za borbu protiv kriminala.
Zloupotreba državnih resursa
Vlada Duška Markovića nije pokazala značajnije promjene u odnosu prema državnim resursima u ovom periodu. Dok s jedne strane imamo mjere štednje koje u najvećoj mjeri pogađaju džep prosječnog građanina, odnos prema službenim automobilima ostaje gori nego što je bio ranije. Podsjetićemo da se ovdje radi o ogromnom javnom resursu, čija se, prije svega prevencija, a zatim i racionalna upotreba mogla ostvariti. Prema podacima Ministarstva unutrašnjih poslova u Crnoj Gori registrovano je 3.721 službeno vozilo. Oznaku na registarskoj tablici, odnosno skraćenicu CG ili MN ima 2.966 vozila. Poređenja radi, to je od sedam do 300 puta više od zemalja poput Njemačke i Švedske.
Nefunkcionalna e-demokratija
Vlada nije pokazala senzibilitet da se pozabavi poboljšanjem onlajn alatki koje imaju za cilj da upravo čine Vladu odgovornijom uključivanjem građana u procese donošenja odluka i pozivanje na odgovornost prijavljivanjem zloupotreba poput E-peticija, platforme za prijavljivanje zloupotrebe službenih vozila, prijavljivanja korupcije na portalu e-uprava i sl.
Kontinuirano loš odnos prema Partnerstvu otvorenih vlada koje uključuje čak 75 zemalja a koje ima za cilj povećanje transparentnosti, odgovornosti i učešća građana doveo je do revizije od strane pododbora za kriterijume i standard OGP-a jer već dvije godine nije usvojen Akcioni plan što je obaveza svih država potpisnica.
Bez senzibiliteta prema poštovanju ljudskih prava
Vlada nije pokazala senzibilitet i nije se distancirala od prethodne Vlade kada su u pitanju tortura i nehumano postupanje prema građanima. Iz godine u godinu isti nalazi se konstatuju u izvještaju State Departmenta i Delegacije Evropske unije, a Vlada ne čini dovoljne napore da promjeni takvo stanje. Vlada nije smijenila direktora Uprave policije i drugih odgovornih za prebijanje građana tokom protesta 2015. godine, a što je nanijelo veliku štetu građanima i državi. Samo GA je dobila 25 pritužbi za nasilje i nezakonito lišenje slobode protiv policijskih službenika dok su svi građani oslobođeni optužbi. Sa druge strane imamo samo jednog policijskog službenika osuđenog u prvom stepenu.
Zastupljenost pripadnika manjinskih naroda u državnim institucijama i organima i dalje je neadekvatna. Vlada u prvih 100 dana rada nije poslala jasne poruke i napravila korake koji bi ovakvo stanje počeli da mijenjaju. Posebno, nijesu pokrenute mjere koje bi spriječile raseljavanje sa sjevera unutar države i u druge države, posebno zemlje EU. Podsjećamo da prema podacima Ministarstva za ljudska i manjinska prava na primjer u Upravi policije je 83% Crnogoraca, dok prvih šest najviših funkcija pokrivaju samo Crnogorci. Podsjetićemo i da su neke institucije jednonacionalne, po istim podacima.
Efikasno korišćenje energije
Već 100 dana od formiranja nove Vlade nije imenovan direktor Direktorata za energetsku efikasnost što relativno dovoljno govori o tome koliko ova je oblast prioritetna u njihovom radu. Iako je treći Akcioni plan za energetsku efikasnost usvojen u junu 2016. godine mnogi prioriteti koji su identifikovani još u prethodnom Izvještaju o realizaciji EEAP-a nijesu ispunjeni. Iako smo još prije tri godine za preko 10 odsto premašili kvotu za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora Vlada je nastavila sa politikom subvencionisanja privilegovanih proizvođača energije. I to sve, naravno, preko leđa građana koji direktno putem računa za struju to finansiraju.
I dalje preglomazan i neefikasan državni aparat
Ista situacija je i kada je riječ o smanjenju administracije. Iako se na tu oblast, kao problematičnu, ukazuje Crnoj Gori sa različitih adresa, prvenstveno zbog glomaznosti, neefikasnosti i prevelikog troška, ne čini se da je nova crnogorska Vlada po tom pitanju pokrenula ikakve ozbiljnije i značajnije korake niti u tom kontekstu napravila strategiju djelovanja. Nema izgleda da nova Vlada namjerava da zaista ulaže u sopstveni kadar niti ga učini efikasnijim od onog kog je imenovala prethodna Vlada. Nova zapošljavanja i imenovanja u državnoj administraciji produkt su sve veće i očiglednije političke trgovine nove/stare vlasti i njenih koalicionih partnera.
Bez adekvatnog ulaganja u kadrove
Kada je sistem za izdržavanje krivičnih sankcija u pitanju, neophodno je ojačati probacionu službu pri Ministarstvu pravde zapošljavanjem dodatnih kadrova, prevashodno sociologa. Nužno je otvoriti dodatne kancelarije probacione službe i potpisati preostale ugovore sa opštinama čime bi se zaokružila priča oko realizacije rada u javnom interesu.
Planovi integriteta koji su usvojeni moraju se pratiti sa posebnom pažnjom naročito za sektore koji su podložni korupciji a posebno jer je Crna Gora sa više adresa dobila negativno mišljenje, poslednje i od američkog State departmenta.
(Ne) sloboda medija
Nova Vlada, po svemu sudeći nastavlja praksu pređašnjih, kada su u pitanju medijske slobode i bezbjednost novinara. Još uvijek ništa konkretno nije učinjeno povodom ubistva i napada na predstavnike medija jer su glavni počinioci i nalogodavci ostali nepoznati u brojnim slučajevima. Komisija za istraživanje napada na novinare u svom prvom mandatu optužila je državne institucije za opstruiranje rada i nespremnost države da se zaista uhvati u koštac s rasvjetljavanjem napada na novinare i medijske kuće.
Kada je u pitanju medijska scena i dalje postoji duboka podijeljenost koja je vidljiva u sve intenzivnijem medijskom prepucavanju „provladinih“ i „ostalih“ oko poreskih obaveza i dugovanja kao i oko poštovanja medijskih zakona i programskih standarda. Poseban problem je oglašavanje državnih institucija i kompanija sa većinskim udjelom državnog kapitala u medijima, gdje je prepoznat faktor “podobnih” i čitav proces je prilično netransparentan. Medijski sektor, do promjene Zakona o medijima će ostati polarizovan i u ozbiljnim problemima, koje pojačava osjećaj nelojalne konkurencije i tabloidizacije medija koji matice imaju u zemljama okruženja.
Nedavno je Vlada je smanjila dug komercijalnnim i lokalnim radio i TV emiterima prema Radio-difuznom centru za oko milion i 847 hiljada eura. Zakon o državnoj pomoći ne dozvoljava ovu mjeru dva puta u periodu od 10 godina, a kako je Vlada Igora Lukšića slično postupila, to ovu mjeru Markovića čini potpuno nezakonitom.
Pro forme komunikacija sa civilnim sektorom
100 dana Vlade je obilježila prilično štura komunikacija sa NVO sektorom. Vladin Savjet za saradnju sa NVO ne funkcioniše, a na prvim konsultacijama premijera i nevladinih organizacija stekao se utisak da će nova vlada nastaviti sa starom retorikom optuživanja NVO-a, iako je premijer naglasio da će sve institucije tretirati NVO-e kao partnere za sprovođenje javnih politika i unapređenje i razvoj društva. Vizije za održivo uspostavljanje sistema kao da fali sudeći po slijedu događaja vezano za predlog Zakona o izmjenama i dopunama zakona o nevladinim organizacijama koji je predugo čekao da ugleda svjetlost dana, a u međuvremenu je finansiranje rada nevladinih organizacija svedeno na konkurse po osnovu koncesija na igre na sreću – odnosno zavisilo je direktno od toga koliko se građani Crne Gore kockaju, a ne od javnog interesa i direktne potrebe građana za radom mnogih NVO.
Poslednjom odlukom da opet povuče Zakon iz procedure Vlada odlaže prijeko potrebno rješavanje ovog problema. Ipak, nadamo se da će još jedna šansa biti iskorištena na pravi način da se u konsultaciji sa NVOima dođe do konačnog i održivog rješavanja učešća NVO-a u sprovođenju javnih politika koje će definisati u skladu sa Ustavom.
GA je skrenula pažnju i na potrebe da se u konsultacijama i doprinosu javnim politikama učine posebni napori i iskorijeni diskriminacija NVO-a koje nijesu u Podgorici i koje imaju manje administrativne kapacitete. Takođe, sugerisano je da se na nivou države promijeni pristup formiranju Savjeta kako bi u njima sjedeli nezavisni stručnjaci iz traženih oblasti, a ne službenici iz ministarstava koji se nalaze u ulozi da kritički sagledavaju politike i savjetuju svog poslodavca – odnosno Vladu.
GA tim
