Vrijeme je da puna usta odgovornosti i demokratskih kapaciteta pretočimo u konkretne akcije i rezultate te da pošeljemo poruku da farsične procese pred sudskim instancama više nećemo prihvatiti. Podsjetićemo da je za nesreću koja se 23.01.2006. godine dogodila na Bioču odgovarala samo jedna osoba – mašinovođa Slobodan Drobnjak, dok je 11 optuženih oslobođeno optužnice.
O stepenu otuđenosti rukovodilaca, te činjenici da je moralna odgovornost davno zaboravljena kategorija u Crnoj Gori najslikovitije prikazuje slučaj upravljanja Željeznicom Crne Gore, gdje je ostavka Ministra nakon nesreće trajala nekoliko mjeseci a čitavo rukovodstvo ostalo na pozicijama a kasnije i nagrađivano. Najveća opasnost je to što je ovakvim postupanjem država ohrabrila nemarnost pa je stanje u Željeznici sve gore, a nekoliko događaja u 2015. godini, kada se ponovo dovodilo u pitanje funkcionisanje kočionog sistema, navode nas na sumnju da željeznički saobraćaj ni danas nije sigurniji nego te 2006. godine. Na ovo ukazuju i sindikalna obraćanja radnika rukovodstvu sa zahtjevima da se ispita sigurnost kočionog sistema zbog bezbjednosti i građana i svojih kolega, zbog očiglednih propusta u njihovom radu i nesigurnosti koju su pokazali.
Osuđujuća presuda za jednog čovjeka – mašinovođu je uvreda za dostojanstvo žrtava ove nesreće i njihovih porodica koje i nakon deset godina pokušavaju da pronađu rješenje i pomoć kako bi do kraja utvrdili istinu o nesreći koja se dogodila.
Pozivamo nadležne institucije da ne okreću glavu već uvaže dokaze do kojih su članovi porodica došli, kako bi obezbijedili da se nesreća na Bioču ne zaboravi ali i ne ponovi. Posebno pozivamo da se preispita odgovornost i način rada postojećeg rukovodstva na čiji sumnjiv rad ukazuju brojni navodi zaposlenih, ali i događanja u vidu konkretnih propusta u skorije vrijeme koji na sreću nijesu koštali novih života.
Edin Koljenović
Koordinator programa GA