Danas je nastavljeno suđenje petorici policjskih služebnika pred Osnovnim sudom u Podgorici za krivično djelo iznuđivanje iskaza praćeno teškim nasiljem od oštećenog Marka Boljevića. Kako je navedeno u optuženom prijedlogu, Marko Boljević je u maju 2020. godine pretrpio policijsku torturu tokom istrage bombaških napada koja su se dogodila u Podgorici.
Za iznuđivanje iskaza od Boljevića optuženi su kriminalistički inspektori Danilo Grbović, Dalibor Ljekočević, Bojan Vujačić, Ivan Peruničić i Nemanja Vujošević. Ljekočević je optužen u drugom predmetu da je isto djelo izvršio i nad Benjaminom Mugošom, za koje se takođe još uvijek vodi postupak pred Osnovnim sudom u Podgorici.
Današnje suđenje je nastavak onog koje je održano u utorak 07.11.2023. kada je sutkinja konstatovala da svjedok Miloš Vučinić nije došao ne suđenje, te je do danas sud stupio u kontat sa njim. Danas je sutkinja upoznala sve stranke u postuku da se svjedok nalazi na radnom angažmanu u Sloveniji, ali da je ujedno izrazio spremnost da se odazove pozivu suda i da bude saslušan 30.11.2023. za kada je zakazan nastavak suđenja.
Na prethodnom suđenju koje je održano u utorak, saslušan je svjedok Srđan Milikić koji je naveo da nije siguran zbog čega je pozvan na glavni pretres. Objasnio je da je predmetnog dana, 25.05.2020. godine radio na prijavnici br. 2 u CB Podgorica i da se sjeća samo i isključivo oca oštećenog Gorana Boljevića, te da je Goran predmetnog dana došao i rekao mu da mu je priveden sin.
Mikilić je u svom daljem izlaganju naveo da je, u skladu sa svojim ovlašćenjima i nadležnostima, pokušavao da provjeri gdje se nalazi njegov sin Marko Boljević, ali da nije dobio povratnu informaciju. Objasnio je da je zvao dežurnu službu, pa dežurne starješine i da je pokušavao preko dežurnih inspektora da sazna gdje se nalazi Marko Boljević i da li je priveden. Objasnio je da se ne sjeća da li je tom prilikom dobio koga od dežurnih i sa kim je razgovarao.
Zanimljivo je što svjedok Milikić tokom svog izlaganja navodi da se ne sjeća baš ničega kad su detalji u pitanju, te nije mogao da se sjeti da li su saznali gdje se nalazi Marko Boljević i da li je bio u Centru bezbjednosti Podgorica.
Tužiteljka Romina Vlahović je intervenisala i navela da je svjedok rekao da su na kraju utvrdili da je Boljević u Centru bezbjednosti Podgorica. Odgovarajući na posebno pitanje tužiteljke Vlahović, da li je čuo za ovaj događaj u medijima, Milikić je naveo da nije čitao o ovome događaju u medijima, te da je samo čuo da je proces pred sudom i da ne zna kad je to saznao, jer ga nije interesovalo. Kazao je da je jednom sreo Boljevića nakon ovoga, i to u taksiju, i da postoji mogućnost da su pričali o događaju, ali da ne zna detalje. Na pitanje branioca okrivljenih policijskih službenika, Milikić je objasnio da lica koja ulaze i prolaze pored njegove portirnice on evidentira. Naveo je i da ima više prijavnica, kao i drugi službeni ulaz i da može neko lice da izađe sa druge strane, odnosno na drugi izlaz. Objasnio je da ne zna da li postoji video nadzor od predmetnog dana, te da se ne sjeća kada se rastao sa Goranom Boljevićem i ne može da se sjeti drugih detalja odnosno, da li je Boljević našao sina ili ne i je li otišao zadovoljan ili nezadovoljan. Milikić je, odgovarajući na pitanja suda, rekao da se dešava da lice uđe kod njega na prijavnicu, da ga on evidentira, ali da izađe na drugi kraj zgrade, odnosno na službeni ulaz, ako daju izjavu ili nešto slično. Objasnio je i da, ukoliko izađu na njegov ulaz, odnosno izađu na njegovu prijavnicu, on ih evidentira.
Potom je uslijedilo i saslušanje svjedoka Radomana Vujičića koji je naveo da se djelimično sjeća predmetnog dana, da je bio noćna smjena. Dodao je da mu je rukovodilac stanice Srđan Korać tražio da napravi propratni akt o saslušanju jednog lica i da te spise dostavi tužilaštvu, te da se ne može sjetiti da li je to uradio preko pisarnice tužilaštva ili je predao propratni akt direktno tužiteljki. Navodi i da je, koliko se može sjetiti, u pitanju bila tužiteljka Ivana Vuksanović.
Tužiteljka je dostavila na uvid spise Ktr. br. 654/20, a svjedok je rekao da se na tom aktu ne nalazi njegov rukopis, odnosno da nije svojeručno ništa upisivao. Vujičić je naveo da je osnovno da tužilac na tom propratnom aktu upiše datum i vrijeme. Rekao je da nakon predmetne večeri jeste čitao o predmetnom događaju i da je sve i svašta čitao u novinama, ali da nije razmišljao o događaju koji se desio.
Na pitanje punomoćnika, Vujičić je odgovorio da je predmetni dokument on lično nosio od CB Podgorica do tužilaštva i to vozilom marke Astra, registarskih oznaka PG HT895, te da je bio sam u vozilu i niko nije bio sa njim. Odgovorio je da je jedno lice bilo pred kancelarijom tužiteljke kada je on stigao u tužilaštvo, te da u blizini tog lica nije bilo nikog. Na pitanje branioca, Vujičić je odgovorio da je u tužilaštvo ušao na glavni ulaz kada je predavao pomenuti propratni akt od CB do tužilaštva. Tom prilikom nije primijetio da je ikakvo vozilo marke Astra bilo parkirano ispred, a koje je slično vozilu koje je on vozio. Dodao je da u zgradi nije bilo nikoga osim portira na prijavnici, te da nije bilo vozila ispred. Vujičić je dodao su okrivljeni kriminalistički inspektori radili u istoj stanici, ali u različitim jedinicama, da u cijelom odjeljenju kriminalističke policije ne postoji Astra crne boje i da je okrivljeni nisu dužili. Odgovorio je da nije previše pitao svog nadređenog Koraća oko ovog lica oko kojeg je nosio propratni akt.
Na pitanje okrivljenog Nemanje Vujoševića da li je bilo koga od okrivljenih primijetio u hodniku ili prostorijama CB Podgorica, Vujičić je rekao da nije okrivljene zatekao u trenutku kad je došao u CB, ni u hodniku ni u kancelarijama, a sjeća se da su bili neki inspektori za porodične delikte u drugom dijelu. On je pojasnio da kad je rekao da nije vidio nikog od okrivljenih, da je mislio na to da se tu duže zadržao, a da su sve kancelarije često otvorene i da nikog nije vidio. Objasnio je i da je Srđana Koraća vidio kada je došao na posao i posle toga ga nije viđao. Na pitanje tužiteljke, odgovorio je da ne zna da li je bilo ko od rukovodilaca dužilo vozio marke Opel Astra crne boje.
Na pitanje suda, izjavio je da mu je predmetnog dana Srđan Korać rekao da sastavi propratni akt, a da se na tom aktu može potpisati ili Korać ili neki starješina koji je u tom trenutku tu ili neko drugi od inspektora, zavisi ko je tu. Rečeno mi je i da obrađivač predmeta može da potpiše propratni akt u ime Koraća, ali da se ne sjeća ko je predmetni akt potpisao. Naveo je da ne može da se sjeti tačno iz kog pravca je došao kad je došao u tužilaštvo, odnosno, gdje je bio dok je čekao poziv Koraća da ponese dokumenta u tužilaštvo, te da sa sigurnošću ne može reći da li je do tužilaštva došao direktno iz Centra bezbjednosti Podgorica. Dodao je da zna kako Marko Boljević izgleda i da je lice koje je bilo ispred kancelarije tužiteljke bio Marko Boljević, te da ga je prepoznao kada je donio ovaj propratni akt. Odgovorio je i da se lice zajedno sa predmetom vozi samo ukoliko mu je određen pritvor, te da ih tada vozi specijalno vozilo “marica”.
Vujičić je izjavio i da Marka Boljevića nije sreo u CB u hodniku ili prostorijama koje koriste kolege, te da se ne može sa sigurnošću sjetiti kome je predao akt, da li je pisarnici ili tužiteljki, i ne može se tačno izjasniti gdje se nalazi kancelarija tužiteljke Vuksanović. Dodao je da je bio u civilnoj odjeći i da se nije javio Marku Boljeviću, niti Marko njemu, te da ga je Marko te prilike morao vidjeti. On je istakao da je u CB radio tri godine i da nikada nije čuo da neko od kolega pušta muziku u kancelariji.
Nastavak suđenja zakazan je za 30.11.2023, kada je predviđeno saslušanje jedinog preostalog svjedoka u ovom postupku, Miloša Vučinića.
Građanska alijansa će nastaviti aktivno da prati ovo i druga suđenja za slučajeve torture, u okviru projekta “Bez nekažnjivosti za kršenje i povredu ljudskih prava u Crnoj Gori”, uz podršku Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori.
