Ovaj datum Crna Gora dočekuje sa poražavajućim rezultatima. Index percepcije korupcije za ovu godinu pokazuje da smo na ljestvici nazadovali u odnosu na prošlu godinu i nalazimo se na 76. mjestu. Ovo mjesto dijelimo sa državom Sao Tome i Principe. Ovo dovoljno govori o nama i svjesnosti opasnosti koje korupcija ima na cjelokupno društvo. Termin korupcija se toliko često koristi da građani nijesu svjesni štetnosti koju ona nanosi i da je u našim uslovima izgubila svoju smisao. Prodaja državne imovine po mizernim cijenama zarad ličnog interesa lokalnih moćnika pa onda nema novca u budžetu za higijenska sredstva u bolnicama i izgradnju vrtića je samo jedan od primjera korupcije kod nas. Ukoliko nas I ne zabrinjava činjenica da je stepen korupcije manji u jednom Svazilendu po zvaničnoj statistici nego kod nas, moramo biti svjesni činjenice da ne postoji ni jedna važnija međunarodna adresa koja kada spominje stanje u Crnoj Gori obavezno naglašavaju pitanje o rasprostranjenosti korupcije i veoma malih rezultata u ovoj oblasti.
Zabrinjava da ni dvije decenije nakon početka tranzicije još lutamo sa zakonskim rješenjima i institucionalnim okvirom za borbu protiv korupcije. Da bi postojala odlučna osuda društva o ovoj pojavi mora postojati prevencija i edukacija a na žalost Crna Gora na ovom polju osim par promotivnih spotova ne radi ništa. Takođe nemamo pravosnažne presude naročito kada su u pitanju “krupne ribe”.
Zabrinjava da o njoj ima govora u u civilnom sektoru od strane onih koji da postoji efikasan sistem bi bili predmet krivičnog gonjenja.
Crna Gora u narednom periodu mora napraviti odlučnije korake u ovoj oblasti. Prevencija, odlučno kaznavanje, odlučna osuda društva, kanali za prijavljivanje korupcije ali koji funkcionišu, otvorenost i približavanje institucija prema građanima su koraci kojim se države bore protiv ove “bolesti” .
