Konačno, državni organi moraju da počnu da rade svoj posao i hitno reaguju i pokrenu čitav niz akcija i mjera koje će između ostalog imati i za rezultat promjenu svijesti i odnosa građana prema izbjeglicama, koji zbog straha od proganjanja dolaze i u našu državu. Prihvatanje različitosti i pomaganje nevoljnicima mora sa dnevno političkog preći u istinsko činjenje i sistem vrijednosti, posebno jer je crnogorsko društvo multinacionalno. Da još nijesmo postali intekulturalno društvo govori nam i visoka etnička distanca između naroda koji žive u Crnoj Gori.
Iako postoje periodi koji su svijetle tačke u istoriji Crne Gore kada smo velikom broju izbjeglica pružili ruku spasa postoje i oni drugi kada smo te iste izbjeglice deportovali nazad pod „nož dželatu” od kog su bježali i kod nas zatražili spas. Iako je država priznala zločin i isplatila oko četiri miliona eura odštete članovima porodica žrtava, nije osudila odgovorne i nije ustanovila dan sjećanja na žrtve.
Nakon napada u Nikšiću, rezultati Galup-ovog istraživanja su još jedan pokazatelj da nam se devedesete nijesu slučajno desile. Imajući u vidu samozavaravanje da nije bilo rata u Crnoj Gori i da u ratu nijesmo učestvovali, a da ga je 90 odsto stanovništva podržavalo i do današnjih napada u Nikšiću i ovakvog odnosa prema migrantima, jasno je da se malo šta promijenilo.
Milan Radović
Koordinator programa ljudskih prava u GA
