Samo naizgled pluralizam medija u Crnoj Gori garantuje slobodu javne rijeci, i ne djeluje kao jedan od preduslova da se obezbijedi sloboda glasila javnosti i stoga napominjemo da se postojanje više medija na jednom tržištu ne može izjednačiti sa konstatacijom da je Crna Gora prostor medijskih sloboda. Naročito iz razloga što nadležni organi još uvijek nijesu omogućili da medijski poslenici obavljaju svoju profesiju u bezbjednom ambijentu.
Za procesuiranje svih slučajeva napada na novinare, i da bi se suzbila nekažnjivost i obezbijedila atmosfera koja je krucijalna za uživanje ljudskih prava na slobodno izražavanje i informisanje u Crnoj Gori značajno je formiranje Komisije za praćenje postupanja nadležnih organa u istragama slučajeva prijetnji i nasilja nad novinarima , ubistava novinara i napada na imovinu medija. Ali prepoznajemo brojne nedostatke u radu ovog tijela poput neučinkovitosti i manjka transparentnosti. Prema izjavama članova Komisije koji dolaze iz medija i NVO sektora njihov rad opstruiraju državni organi, te i dalje nije došlo do konkretnog napretka u istragama. Očigledno je da Vladi odgovara Komisija koja se neće previše uplitati u rad tužilaštva i policije, a i kada to uradi, mora direktno sarađivati sa onima koji te istrage drže paralisanim u mjestu godinama. Nedostavljanjem dokumentacije ili dostavljanjem istih sa ograničenim podacima ključnim za istragu- obesmišljava se rad ovog tijela.
Iako su prema evropskim standardima državni organi u obavezi da sprovedu brzu i efikasnu istragu, crnogorski postupci traju nerazumno dugo. Nalogodavaca nema ni na horizontu. Sa druge strane-iako je sloboda medija nasušna potreba jednog demokratskog društva, uoči ovog velikog datuma za novinarsku profesiju podsjećamo da podijeljenost među medijima u Crnoj Gori onemogućava da se medijski poslenici ujedine kako bi se podigli medijski standardi i etika u izvještavanju, a sve sa ciljem da se podigne kvalitet u novinarskoj profesiji. Takođe, oko 500 zapošljenih u medijima je otpusteno u posljednje tri godine a nastavlja se trend gašenja medija. Teret krize u poslovanju se prebacuje na radnike, i poslodavci smanjuju broj zaposljenih na ustrb kvaliteta zbog rentabilnosti.
“Mekana cenzura”je i dalje prisutna jer se državne institucije i dalje dominantno oglašavaju u “odabranim” medijima. Ovaj dan je tu da opomene na poteškoće ali i da pošalje jasnu poruku da ako se ovako nastavi imaćemo jednoobraznu kakofoniju nekritičkog, salonskog novinarstva i sve manje istraživačkih poduhvata koji čine demokratski puls jednog društva koje se bori protiv korupcije, kriminala i svih vidova malverzacija koje štete građanima.
Darko M. Ivanović
