Sjutra se navršavaju tri decenije od sramnog deportovanja bosanskih izbjeglica od strane crnogorske policije koje su isporučene Vojsci Republike Srpske, tada pod vođstvom Radovana Karadžića. Najveći broj njih je likvidiran, dok je 12 izbjeglica uspjelo da preživi mučenje u koncetracionim logorima. Među njima je bilo i izbjeglica srpske nacionalnosti.
Predstavnici Građanske alijanse će sjutra, 25. maja u Herceg Novom prisustvovati obilježavanju 30. godina od počinjenog ratnog zločina “Deportacije” i odati počast svim nevinim žrtvama ovog tragičnog događaja.
Deportacija bosanskih izbjeglica iz Herceg Novog u fočanski logor je utvrđena i u presudi Haškog tribunala protiv Milorada Krnojelca, koji je bio upravnik ovog logora. Međutim, koliko je Crna Gora spremna da se suoči s prošlošću i zločinima počinjenim tokom rata na prostoru bivše SFRJ govore presude u slučajevima Bukovica, Deportacije, Kaluđerski laz, Morinj i nepostupanje tužilaštva povodom napada na Dubrovnik. Razlozi za nespremnost leže u neadekvatnoj primjeni domaćeg i međunarodnog krivičnog prava, koje je obavezivalo Crnu Goru u vrijeme izvršenja ovih zločina.
Od 2014. godine i Evropska komisija u svojim izvještajima o Crnoj Gori ponavlja da su presude u predmetima ratnih zločina sadržale pravne greške i pogrešnu primjenu međunarodnog humanitarnog prava. Za deportaciju bosanskih izbjeglica sa teritorije Crne Gore u toku 1992. godine, optuženo je devet službenika Ministarstva unutrašnjih poslova Crne Gore. Presudom od 29. marta 2011. godine svi optuženi oslobođeni su zbog toga što, kako se navodi u presudi, nijesu mogli da počine ratni zločin protiv civilnog stanovništva, jer sukob u BiH nije bio međunarodnog karaktera. Presuda za ovaj slučaj imala je svojih kontradiktornosti, i to u smislu da je SRJ u vrijeme deportacije izbjeglica bila u oružanom sukobu sa Vladinim snagama BiH, a opet navodi se da taj sukob nije bio međunarodnog karaktera. Zbog ovoga je naročito bitno preispitivanje ranije donešenih odluka, a dodatno jer su trenutno oni koji su bili uključeni u procesuiranje datih zločina, sada pod istragama za koruptivna krivična djela.
Tadašnji predsjednik Crne Gore, Momir Bulatović, koji je bio i dobitnik ordena Radovana Karadžića, je na svjedočenju za suđenje optuženima izjavio da deportacija izbjeglica predstavlja grešku države a ne grešku bilo koga individualno. Istakao je da su sa svim aktivnostima policije bili upoznati svi državni organi, a posebno tadašnji državni tužilac Vladimir Šušović sa kojim su obavljane konsultacije.
Individualna i objektivna odgovornost nije utvrđena u slučaju „Deportacije“, iako je država neposredno prihvatila odgovornost za ovaj ratni zločin i u decembru 2008. godine donijela odluku o sudskom poravnanju i isplatila oštećenima ukupnu odštetu u iznosu od 4,13 miliona eura. Istinska politička volja da se ovaj ratni zločin adekvatno riješi i procesuira i dalje uporno izostaje, i to predstavlja ograničavajući faktor pri zadovoljenju pravde žrtvama.
Jedna od obaveza Specijalnog državnog tužilaštva a na osnovu Strategije o istraživanju ratnih zločina jeste bila i da izvrši provjeru ukoliko je moguće identifikovati još neke osumnjičenje, uzimajući u obzir sve modele krivične odgovornosti i krivična djela. Međutim, od njenog usvajanja pa do danas nije došlo do preduzimanja bilo kakvih koraka po pitanju ovog ratnog zločina.
Ove godine će ministar unutrašnjih poslova, Filip Adžić, prisustvovati obilježavanju dana sjećanja na žrtve deportacija, što je značajan pomak u odnosu na prakse prethodnih državnih zvaničnika. Uz ovaj slučaj, pozdravljamo i prošlogodišnju posjetu bivšeg ministra vanjskih poslova, Đorđa Radulovića, kada su nakon 30 godina po prvi put delegacija Hrvatske i Crne Gore zajedno položile vijenac na ulaz u Logor Morinj. Ovakve aktivnosti treba da postanu praksa naših zvaničnika, jer će to biti doprinos ka pomirenju, suočavanju sa prošlošću Crne Gore, te oslobođenju tereta prošlosti i izgradnje građanske i evropske Crne Gore.
Kao država koja stremi ka Evropskoj uniji, moramo ispuniti ovaj veoma izazovan i važan zahtjev koji je pred nama, a koji se tiče suočavanja sa ratnom prošlošću. Odgovorni moraju biti izvedeni pred lice pravde, kako bi za naše buduće generacije ostavili garanciju da se ovakvi zločini neće ponoviti, a žrtve i njihove porodice konačno doživjele ispunjenje pravde.
