Ujedno formulišemo prijedlog za dalje djelovanje u skladu sa Vašim mandatom i odgovornošću prema građanima, ali i glavnim gradom države koja zvanično i u neprekinutom nizu od 1945. baštini nasljeđe kojem je pripadao Vladimir Rolović.
Svjedoci smo da ni nakon 26 godina od raspada Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije – prostor koji je administrirala, ne može da se usaglasi oko tumačenja zajedničke niti prošlosti zasebnih država nastalih na njenim temeljima. Konstantna potreba za distancom od SFRJ i komunista i antifašista koji su je pravili i uništili, dovodi do toga da se pod maskom kritike realnih i prećutkivanih zločina počinjenih od strane SFRJ – osporavaju i pozitivna nasljeđa SFRJ, ali i rehabilituju ideje i pojedinci koji se vrijednosno ishode iz šovinističkih, zločinačkih i kvislinških i fašističkih pokreta iz II svjetskog rata.
Tek što su se ratne trube III balkanskog rata ugasile iz najmračnijih utroba regiona počeli su da izlaze demoni za koje smo mislili da neće napuštati stranice istorijskih udžbenika, a kamoli postati nosioci političkih procesa i motivišući ideološki faktori omladine, koja nije iskusila strahote tih ratova i pokreta.
Nakon četničkih i vođa muslimanskih i vulnetarskih milicija, a mislili smo da do toga nikad neće doći, uprkos zabrinjavajućim signalima iz susjedne i bratske Republike Hrvatske – na red za rehabilitaciju su došli i predstavnici najmonstruoznijeg od svih balkanskih zločinačkih pokreta.
Podizanje spomenika osuđenom fašisti, teroristi i ubici, koji je pripadao poslijeratnom pokretu dijela hrvatske emigracije koji je uspostavio V. Luburić, organizator i rukovodilac strahotnog logora u Jasenovcu – predstavlja neshvatljiv čin sam po sebi. Ali dozvola za podizanje spomenika, i ako je vjerovati medijskim navodima – podrška organa lokalne uprave, kao i prisustvo hrvatskih ministara samom činu i pohvale izrečene na račun Barešića – uzdiže odgovornost države ne viši nivo.
S tim u vezi, predlažemo da Glavni grad jednu od podgoričkih ulica (pre)imenuje u ulicu Vladimira Rolovića. Štaviše, predlažemo da se u tu svrhu dio ulice nazvan po drugom narodnom heroju Vladimiru Vladu Ćetkoviću preimenuje u njegovo ime. Simbolika je snažna, jer su obojica naših narodnih heroja predvodila jedinice u kojim su dominantni sastav predstavljali hrvatski partizani. Ovim bi dodatno podvukli simboličku važnost antifašističkih ideja, za koje se borio i za koje je poginuo naš Vladimir Rolović, koji je pored ostalog bio i član crnogorske vlade i narodnik poslanik.
Molimo vas i da kao alternativu razmotrite sve aspekte i da eventualno u skladu sa Zakonom spomen obilježjima inicirate i podizanje spomenika Vladimiru Roloviću u parku preko puta OŠ „Radojica Perović”.
Ne sumnjamo da će i kolege iz Ambasade Republike Hrvatske koja se nalazi u toj ulici, poštovati simboliku obnovljenog antifašističkog jedinstva Crne Gore i Hrvatske.
Svjesni da na članicu EU i NATO ne možemo izvršiti nikakav pritisak, smatramo da ipak imamo obavezu da sačuvamo naš dignitet i antifišističku tradiciju koja je ugrožena i u Crnoj Gori iako predstavlja njenu srž, bez koje joj nema istorijskog opstanka.
S poštovanjem
Boris Raonić
Programski direktor Građanske alijanse
