Danas se navršava 22 godine od stradanja albanskih civila u Kaluđerskom lazu 1999. godine od strane pripadnika Vojske Jugoslavije, koji su bježeći od rata na Kosovu, spas pokušali pronaći u Crnoj Gori. Ni nakon više od dvije decenije nije utvrđeno ko su odgovorna lica i nije donijeta niti jedna osuđujuća presuda za ovaj ratni zločin koji se dogodio nadomak Rožaja, kada je ubijeno minimum 15 albanskih civila, među kojima je bilo djece, žena i starijih lica.
Prva optužnica je podignuta 2008. godine, odnosno devet godina nakon ovog zločina. U decembru 2013. godine optuženi su oslobođeni optužbe da su izvršili krivično djelo zločin protiv civilnog stanovništva. Na ovu presudu Apelacionom sudu su upućene žalbe od strane tužilaštva ali i žalba advokata oštećenih. Apelacioni sud je godinu dana kasnije donio presudu kojom je žalbe odbio kao neosnovane i potvrdio oslobađajuću presudu Višeg suda.
Nedjelotvorna istraga nije obezbijedila adekvatne materijalne dokaze o upotrebi vatrenog oružja na terenu na kome su civili ubijeni, što ukazuje na ozbiljne propuste i slabosti pravosudnog sistema. U prilog tome govori činjenica da Viši sud nije utvrdio da li je 18. aprila 1999. godine u okolini Kaluđerskog laza uopšte izvršen zločin. Zato je neophodno da se ponovo otvori istraga i ispita eventualna odgovornost nadređenih lica za neki oblik saučesništva ili po osnovu komandne odgovornosti.
Pored toga, ni nakon 22 godine od zločina, odgovorni odnos i memoralizacija žrtava još uvjek ne postoji od strane naših institucija. Građanska i evropska država koju težimo da izgradimo mora doživjeti adekvatno suočavanje sa prošlošću sa funkcionalnim pravosudnim organima koji će posvećeno i temeljno raditi na rasvetljavanju ne samo ovog, već svih ostalih ratnih zločina na teritoriji Crne Gore, a žrtvama ovih zločina, kao i njihovim porodicama obezbijediti status civilnih žrtava rata.
