Kao dugogodišnji NVO aktivista i novinar koji je “aferu Marijana Mugoša” pratio od početka – zgrožen sam ovim činom. Jer su se oni koji su Marijanine patnje i borbu prvi trebali razumjeti – javno nasprdali zdravom razumu, čitavom korpusu ljudskih prava, zakonima ove države, sudovima, Ombudsmanu, Ustavu i na kraju – što je od svega najtužnije – i Marijani, koju je dotični silnik, ne poštujući odluke suda šikanirao i držao, zajedno sa njenim psom – podalje od “normalnih” kolega kako ne bi smetala radnom pregalaštvu upošljenih, mjesecima odbijajući da je pusti da uđe na vrata gradske uprave, uprkos glasu javnosti, sudstva i njegovih kolega iz okruženja koji su izrazili iznenađenje njegovim postupkom prema Mugoši.
Ova povelja je zapravo nagrada svim našim porazima. A Marijanina finalna pobjeda, u nizu borbi koje je već dobila. Naš je ovo poraz – jer konačno pred sobom imamo zrcalo u kom se ogleda tragedija jednog društva gdje se kabadahije kite ordenima od strane organizacija čije su članove maltretirali. Ovo je društvo gdje se zaboravlja sve, za par uskošićarskih interesa, nekih prostorija ili kratkoročne pomoći na pipetu. Ovo je društvo gdje se zaboravlja da riječ “humanost” po etimologiji nosi osnovnu odrednicu – čovjek. A da li to važi za nekog ko koristi poziciju moć da se iživljava nad slabijima, i onog ko koristi poziciju moći da ignoriše institucije koje su građani postavili da istu tu moć kontrolišu i suzbijaju joj autokratske karakteristike.
Pošto ljudi koji vode Savez ne prepoznaju “ništa loše u tom činu” i tvrde da je “i te kako odlazeći gradonačelnik to zaslužio odnosom prema Savezu i lokalnoj organizaciji” uputiću pismo svim organizacijama sličnog tipa u regionu i svijetu, kako bi saznali za ovaj, bezmalo sraman čin i pridružili se u osudi istog.
Lično, prekidam svaki kontakt sa Udruženjem i odbijam da prenosim bilo koju njihovu aktivnost u okviru mog polja djelovanja u organizaciji i van nje.
Darko M. Ivanović
Direktor komunikacija
Građanska alijansa
