SPORNA PRIMJENA MJERA TAJNOG NADZORA U CRNOJ GORI

Naime, nakon što je 2010. godine zakonskim izmjenama uvedena mogućnost primjene mjera tajnog nadzora, one su primijenjene u vezi sa 942 osobe, što je sve rezultiralo krivičnim postupcima protiv 500 ljudi. S te strane, može se reći da je ovaj mehanizma doprinio efikasnijem radu nadležnih organa.

No, s druge strane, kako bi se zaštitila prava nadziranih građana i njihovi lični podaci prikupljeni ovom metodom – zakon je ekspliticno obavezao nadležne organe da sve građane koji su bili pod mjerama tajnog nadzora, a nisu krivično procesuirani – obavijesti o preduzetim radnjama i omogući uvid u prikupljene podatke. I tu se otvaraju brojna pitanja o zakonitosti sprovođenja ovog osjetljivog mehanizma, jer od početka primjene mjera tajnog nadzora – gotovo svaki drugi nadzirani građanin nije krivično procesuiran, a niko od njih nije obaviješten o sprovedenom nadzoru niti o ličnim podacima koji su time prikupljeni!

Po podacima dobijenim od Viših sudova u Bijelom Polju i Podgorici, u 2016. godini donijeto je 67 naredbi za sprovođenje mjera tajnog nadzora od strane sudija za istragu. U samo jednom slučaju je podnijeta krivična prijava. U nijednom od ostalih slučajeva za sada, lica koja su bila pod mjerama tajnog nadzora nijesu bila obavještavana kako bi izvršili uvid u materijal prikupljen na ovaj način.

Prak­sa po­ka­zu­je da se zlo­u­po­tre­blja­va član 162. ZKP-a, ko­ji osta­vlja mo­guć­nost nadležnom organu da ne obavijesti nadziranog građanina o sprovedenim mjerama tajnog nadzora, ali isključivo u slučaju procjene da po­sto­ji osno­va­na bo­ja­zan da bi oba­vje­šta­va­nje ili uvid u do­bi­je­ni ma­te­ri­jal mo­glo da pred­sta­vlja ozbilj­nu opa­snost po ži­vot i zdra­vlje lju­di ili bi mo­glo da ugro­zi ne­ku od is­tra­ga.

Razumijemo da je ova opcija svakako prisutna u praksi, ali zaista je teško povjerovati da se dešava u ovoj mjeri, tj. u svakom slučaju tajnog nadzora koji nije rezultirao krivičnom prijavom.

Podsjećamo da Zakonik o krivičnom postupku u članu 157. predviđa mjeru tajnog nadzora “ako postoje osnove sumnje da je neko lice samo ili u saučesništvu sa drugim izvršilo, vrši ili se priprema za vršenje krivičnih djela iz člana 158 ovog zakonika, a na drugi način se ne mogu prikupiti dokazi ili bi njihovo prikupljanje zahtijevalo nesrazmjerni rizik ili ugrožavanje života ljudi, protiv tih lica se mogu odrediti mjere tajnog nadzora:

1) tajni nadzor i tehničko snimanje telefonskih razgovora, odnosno sredstava za tehničku komunikaciju na daljinu i privatnih razgovora koji se obavljaju u privatnim ili javnim prostorijama ili na otvorenom;
2) tajno fotografisanje i vizuelno snimanje u privatnim prostorijama;
3) tajno praćenje i tehničko snimanje lica i predmeta

(2) Ako postoje osnovi sumnje da je neko lice samo ili u saučesništvu sa drugim izvršilo, vrši ili se priprema za vršenje krivičnih djela iz člana 158 ovog zakonika, a okolnosti slučaja ukazuju da će se sa najmanje povreda prava na privatnost prikupiti dokazi, protiv tih lica mogu se odrediti mjere tajnog nadzora:

1) simulirana kupovina predmeta ili lica i simulirano davanje i primanje mita;
2) praćenje prevoza i isporuke predmeta krivičnog djela;
3) snimanje razgovora uz prethodno informisanje i saglasnost jednog od učesnika razgovora;
4) angažovanje prikrivenog isljednika i saradnika.

Stoga, preporučujemo da se pre­ki­ne sa ovakvom prak­som i da se građani nad kojima su primijenjene mjere tajnog nadzora naknadno obavijeste o sprovedenim radnjama i omogući im se pristup prikupljenim podacima. U suprotnom, nadležni organi bi trebali sankcionisati odgovorne službenike i time bi svoju opredijeljenost ka poštovanju zakona jasno pokazali svim građanima, bez obzira da li su bili praćeni ili ne.

S poštovanjem,

Zoran Vujičić
GA, koordinator na program vladavine prava