Aktivnosti u cilju podizanja svijesti po pitanju suzbijanja policijske torture nastvljamo u vidu dvije radionice za sudije, tužioce i kandidate za tužioce, a u cilju unapređenja rada pravosudnog sistema u ovoj oblasti.
Na prvoj radionici namijenjenoj za tužioce i kandidate za tužioce, uz predavanje tužiteljke Danke Ivanović Đerić, razmatrani su slučajevi policijske torture, gdje je gđa Đerić navela odluke Evropskog suda za ljudska prava (ESLjP) koje su ukazivale na greške u postupcima vođenih pred domaćim sudovima. Istaknut je problem nedostatka saradnje među policijskim službenicima, što je otežavalo istražne postupke, ali je i pored toga uočeno da je broj slučajeva policijske torture u posljednjih godinu dana u padu. Međutim, u odnosu na veličinu naše države, ta cifra je i dalje zaprepašćujuće velika, koja broji 110 evidentiranih slučajeva policijske torture od 2015. godine od kada se vodi evidencija. Posljedično, veliki je broj policijskih službenika protiv kojih se vode postupci za torturu, a osim toga, Crna Gora je prepoznata kao država u kojoj je tortura izražen problem. Tome u prilog govori i veliki broj predmeta koji nijesu dovoljno istraženi, te onih koji su još uvijek u fazi izviđaja.
Još jedan izazov predstavlja to da crnogorsko tužilaštvo u radu nije nezavisno od policije pri istraživanju krivičnih djela, što je prepoznato kao sistemski problem koji je porebno riješiti na nacionlanom nivou. izazov je to da tužilaštvo u istrazi nije nezavisno od policije. Ovo je sistemski problem koji je potrebno riješiti na nacionalnom nivou, pa je tako neophodno je da tužilaštvo pri radu bude nezavisno od policije pri istraživanju krivičnog djela.
Kako je navela, kao dobro rješenje je prepoznata unutrašnja kontrola rada policije i kroz čiji se rad može doći do nečije odgovornosti, a veliki broj predmeta je formiran upravo na osnovu podataka iz unutrašnje kontrole policije. Takođe, kao jedno od mogućih dobrih rješenja predloženo je formiranje posebnog operativnog tima u okviru Uprave policije. Na ovaj način došlo bi do međuinstitucionalne saradnje što je u dosadašnjoj praksi pokazano kao jako dobro i efikasno rješenje posebno u slučajevima trgovine ljudima.
Mlađim kolegama je savjetovala da slučajeve policijske torture uvijek gledaju kao hitne i prioritetne.
Kao dobro rješenje prepoznata je Unutrašnja kontrola policije, kroz čiji se rad može doći do nečije odgovornosti, a veliki broj predmeta je formiran upravo na osnovu podataka iz ovog odjeljenja. Pored toga, kao još jedan dobar prijedlog jeste formiranje posebnog operativnog tima u okviru Uprave policije. Na ovaj način došlo bi do međuinstitucionalne saradnje, što je u dosadašnjoj praksi pokazano kao jako dobro i efikasno rješenje, posebno u slučajevima trgovine ljudima.
Učesnici/ce druge radionice (sudije i tužioci) detaljno su razmatrali sudsko postupanje vezano za slučajeve policijske torture kroz značenje i praktičnu primjenu standarda i zahtjeva proizašlih iz članova 3. i 5. Evropske konvencije o ljudskim pravima. Poseban forkus radionice, uz predavanja sutkinje Ustavnog suda Snežane Armenko i sudije Višeg suda Nenada Vujanovića, bio je na važnosti valjane evidencije prilikom pritvaranja pojedinaca, kako bi se obezbijedila nepristrasna i efikasna obrada slučajeva. Nenad Vujanović je podsjetio na standarde Evropskog suda za ljudska prava po pitanju krivičnih djela mučenja i zlostavljanja, da se za mučenje npr. zahtijeva određena težina, postojanje namjere i slično. Kada je u pitanju lišenje slobode, naročito je istaknuta važnost uredne evidencije koja mora sadržati sve podatke: kad je lice lišeno slobode, da li je upozoren na prava koja mu pripadaju, da li je bilo potrebe za angažovanjem prevodioca, da li je bilo vidljivih povreda i, ukoliko jeste, da li je obaviješten ljekar, da li mu je obezbijeđena ishrana i slično.
Sudija Vujanović je poručio učesnicima da kao tužioci i sudije moraju imati proaktivniju ulogu, počev od konstatovanja vidnih povreda, te da u slučaju postojanja istih, moraju angažovati vještaka, zatim utvrditi što precizije činjenično stanje koje se veže za konkretni predmet. Mjere u prostorijama za zadržavanje moraju biti takve da nema prikrivanja spornih predmeta, da se ne brišu snimci kamera, jer bi to nekad dovelo do štete, a nekad bilo do koristi policijskog službenika.
Zato je istakao nužnost nezavisnosti tužilaštva od policije tokom istražnih postupaka i to da su sudovi i tužilaštva ključni u osiguravanju toga da postupci budu nepristrasni i efikasni.
Snežana Armenko je stavila akcenat na pitanje izdvajanja pravno (ne)valjanih dokaza, ali i na pitanje nezavisnosti Ustavnog suda, što je jedna od dilema sa kojom se ovaj sud suočava. Potrebno je da ova insitutucija samostalno vodi postupak, te da se ne ugrožava njegova samostalnost i nepristrasnot. Po pitanju izvođenja dokaza, ovo pitanje ima poseban značaj kad se treba donijeti odluka, a ne mogu se izvesti drugi dokazi. U tom smislu, ovo je već nadležnost krivičnih sudova, ne Ustavnog i u ovoj fazi to bi predstavljalo direktno zadiranje u njegovu nezavisnost, što ne radi ni Evropski sud za ljudska prava. Ustavni sud ima dužnost da na kraju utvrdi da je sve bilo sprovođeno po principu pravičnosti.
Na radionici je istaknuta i važnost pravljenja razlike između neosnovanog i nezakonitog pritvora, odnosno, da nezakonit pritvor ne mora biti neosnovan da bi bio nezakonit.
Podsjetili su i da je došlo do promjene u funkcionisanju OTD-a za krivična djela nasilja, pa je nakon slučaja ubistva Šejle Bakije svaka prijava završavala odlukom o određivanju pritvora.
Radionice su organizovane u okviru projekta “Bez nekažnjivosti za povredu i kršenje ljudskih prava u Crnoj Gori”, finansijski podržanog od strane Evropske unije i kofinansiranog od Ministarstva javne uprave.
